Poslanice običnim ljudima | Marko Pogačar

NIKOGA NE UZNEMIRUJTE (TRGOVAČKIM PUTNICIMA)

Svijet, netaknut, još neprobuđen,
omotan u savršenim spiralama oko šalice čaja.

arpeggio glasova dovoljno udaljenih
da ti se učini da su bezglasni, kao ponekad riječi, prazni,

violinski lijes. sve što je svršeno svršeno je. sve
nadolazeće nadolazi.

ti uđeš glasan i predan, kao Jehovin svjedok,
nakon tri kratka zvona.

vrata za tvojim leđima zadrhte. drvene
čeljusti koje samelju sve što ih dohvati, nepomični,

najstrašniji grabežljivac. kad si napokon ušao sve su
pjevice u kući umukle. svi su jastuci odrvenjeli.

četiri para očiju, realni semiotički četverokut,
bulji u tvoje oči. previše vode u čajniku. previše čiste

ideje uložene u ljubav, borbeno binarnu. glasovi postaju tiši.
odjeća šapuće. sjene potvrdno okopne, iz dana u dan

zrcala odražavaju smrt koja ti jasno nalikuje a ipak
ne poprima konačni oblik, nikad: nitko ne pamti tvoje lice.