Poslanice običnim ljudima | Marko Pogačar

TO ŠTO SU ULOGE IZMIJENJENE NE ZNAČI DA SI SVEMOĆAN (KONOBARIMA)

 

Dok je još uvijek ljeto, odjeća djevojaka tanka i tijesna
kao prezervativ na tikvi, pripijena

tamnim nebeskim tijelima, biciklom stići u Golf, odložiti ga,
brojati plave automobile rasute suncem

kao izrešetane tintarnice, čekati da netko ustane, onda
preuzeti njegovo mjesto, pustiti leđa da utonu

točno u njegova; njegov miris još lebdi u čaši, još malo
i bili bi spojeni, nažalost, postoje duše. promjene nema,

na termometru ni u životu, jednom si sjeo
i nije više moguće ustati, otvoriš novine, u njima ničeg

novog, mnoge stvari ne zaslužuju svoje ime,
nitko ne govori, sve je rečeno, slično je s pisanjem,

i nitko ne žuri osim vremena, sve je velika, zaista velika
precizna jednadžba: stigne kava, i s njom predvidivi,

poznati miris, ali nema ničega nužno lošeg u predvidivosti,
nešto šećera za teške dane, malo glazbe za tiha popodneva,

ljeto prolazi, kao i djevojke, prezervativi pucaju i sve što
se izrodi nije nužno nježno i meko, marame, prve lake rukavice,

prve opsežne kiše i premještanje s onu stranu stakla, kada se
slova presele na tvoje lice; sve češći čajevi, sve češći slučajevi

prolaznih gripa, identitet sveden na izbjegavanje glagola biti,
svog i tuđeg, jesen uvijek donese račun, i svi plaćamo.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.