Čarobnjaci | Krešimir Pološki

7. PRIČE O MOĆI

 

Nigromancija (ne miješati s nekromancijom) je prva zabranjena vještina, a zovu je crnom vještinom. Ta je vještina najgora od svih, jer tko se njome bavi mora žrtvovati i služiti đavlima. Tko se želi baviti tom vještinom, mora prinositi đavlima svakojake žrtve, a mora se i zapisati đavlima i s njima sklopiti savez, onda mu se đavli pokoravaju i vrše volju svoga majstora koliko im to bog dopusti.
Johan Hartlieb: Knjiga svih zabranjenih vještina, bezvjerstava i čarobnjaštva
(Johan Hartlieb bio je osobni liječnik vojvode Albrehta III Bavarskog.)

 

1964. godina

Treći susret Nikole Rogoza i moje bake bio je uistinu ozbiljan uvod u bakinu obuku i trajao je gotovo šest sati. Nikola joj je demonstrirao djelovanje moći na vrlo drastičan i direktan način. Zadivio ju je i istovremeno je prestrašio tom svojom demonstracijom sile crnog kruga. Ako je do tog trenutka imalo sumnjala u postojanje moći, nakon te demonstracije takvim sumnjama više nije bilo mjesta.

Sljedeće što je Nikola Rogoz morao učiniti, bilo je da je uvjeri da korištenje energije crnog kruga ne znači djelovanje protiv Boga, što je baki bilo naročito važno i na čemu je insistirala. Samo postojanje tajnih i nadnaravnih energija baku je asociralo na snage mraka s kojima nikako nije željela imati posla. Sotona, Lucifer i slična bratija nisu bili društvo s kojima se moja baka željela družiti, pa je pred Nikolom bio težak zadatak da je uvjeri u to da Crni krug ne djeluje protiv Boga nego “permisus Dei” (s božjim dopuštenjem). To je bilo ključno i da je nije uspio uvjeriti u tu svoju tvrdnju, mislim da nikada ne bi pristala sudjelovati, ma što joj Nikola obećao ili ma čime je prestrašio ili joj zaprijetio. Balansiranje na granici svetogrđa je još nekako i mogla podnijeti, ali sotonizma se užasavala, tako da je Nikola morao vješto manipulirati s podacima koje joj je pružao. Nije smio reći niti jednu suvišnu riječ kako je ne bi prestrašio, a morao je zadovoljiti bakinu znatiželju koja nije bila mala.

Kasnije sam u razgovoru s njim čuo da joj je neke činjenice morao i prešutjeti, vješto ih zaobići, kako je ne bi još više zaplašio. Nije joj, naime, smio reći da moć Crnog kruga potiče od poganskih obreda žrtvovanja i dozivanja demonskih sila. Po Nikolinim riječima, žrtvovanja se, naravno, već odavno ne vrše, jer je metoda korištenja i dobivanja moći unaprijeđena i pojednostavljena, ali se ne može poreći da je žrtvovanja životinja, pa čak i ljudi, u dalekoj prošlosti Crnog kruga zaista bilo. Nikola ju je uspio uvjeriti, jer je i sam u to duboko vjerovao, da su danas takva žrtvovanja zamijenjena drugim, primjerenijim metodama dobivanja sile. Danas je izvor moći sam crni krug, a iskorištavamo ga tehnikama koje je stoljećima istraživalo i unaprjeđivalo društvo Crnog kruga.

Također joj nije mogao reći da je začetnik djelovanja društva Crnoga kruga bio Zoroastar, jer je on istovremeno bio glavni mislilac dualističkog pogleda na svijet, protiv kojeg se katolička crkva tako oštro borila u povijesti, a i danas.

Nije se odmah mogao upuštati u rasprave o dualizmu u koji je i sam, na neki svoj komplicirani način vjerovao, jer bi mu to otežalo situaciju i oduzelo previše vremena. Zbog pobornika dualizma, Katara i Mahinejaca koji su, iako vjernici, tvrdili da je svijet podijeljen između dobra i zla, zapravo su i počeli veliki crkveni progoni heretika, pa je svaku raspravu o tome smatrao gubljenjem vremena, tako da je tu temu radije prešutio.

Da joj je spomenuo da su Aureolus Teophrastus Bombastus von Hohenhaim poznatiji pod imenom Paracelsus i dr. Johannes Faust bili svojevremeno istaknuti članovi europskih Crnih krugova i to bi je prestrašilo. Posebno spominjanje dr. Fausta, jer je o njemu imala spoznaje samo iz Goetheova djela. Druga velika imena koja su krasila povijest Crnoga kruga njoj nisu baš ništa značila, osim eventualno Petra Zrinskog, za koga je naravno čula, ali ne u ulozi čarobnjaka, nego u ulozi velikaša, političara i povijesne ličnosti.

Također joj nije mogao niti smio spomenuti po šest crnih krugova koji se nalaze u Europi, Americi i Africi, jer bi joj kombinacija brojeva tri puta šest isto tako utjerala strah u kosti. Povijest Crnoga kruga joj je samo ukratko iznio i bio je sretan što ona nije insistirala na detaljima. Opširniji nije mogao biti zbog spomenutih razloga. Čak i da je htio, neka razdoblja djelovanja Crnog kruga joj ne bi mogao rastumačiti i opisati, jer je i sam o njima vrlo malo znao. Veći dio dokumenata o djelovanju Crnog kruga nestao je tijekom velikih progona heretika i čarobnjaka u srednjem vijeku. Kad su ti progoni započeli i naglo se raširili, bilo je izuzetno opasno posjedovati dokumente o takvoj jednoj organizaciji kao što je Crni krug, tako da su se ti papiri i pergamenti sakrivali ili uništavali. Dokumenti koje su otkrili crkveni istražitelj (inkvizitori), poslužili su kao dokazni materijal u procesima i stajali su glave njihove vlasnike. Kasnije su ti dokumenti bili uništeni ili kao tajni spisi pohranjeni u Vatikanske biblioteke. Kako je u to vrijeme i sam Crni krug bio gotovo zatrt crkvenim progonima vještica, čarobnjaka i heretika i gotovo ga je nestalo, tako je nestao i velik dio pisane povijesti o najranijim počecima Crnoga kruga. Nešto je ipak sačuvano, ali ne dovoljno da bi se u potpunosti rekonstruiralo djelovanje Crnog kruga od samih početaka, kroz povijest, pa sve do današnjih dana. Počeci djelovanja Crnog kruga bili su zauvijek izgubljeni u davnoj prošlosti. U današnje vrijeme nitko, pa ni članovi Crnog kruga, ne zna kad su se i kako pojavili crni krugovi i tko je stvorio organizacije koje su naučile kako crpiti silu iz tih krugova.

Izvor moći udruženja Crnog kruga je Veliki krug, kotač, napravljen od čudnog, vrlo tvrdog materijala, prepun iscrtanih i urezanih simbola. Iz tog kruga koji isijava energijom članovi Crnog kruga crpe svoju moć i razvijaju je. Tehnika crpljenja energije iz crnog kruga i usmjeravanje te energije na željene ciljeve se mora savladavati korak po korak. To je dugotrajan i mukotrpan proces i zahtijeva mnogo truda i vremena da bi se savladao. Odakle ta moć, ta sila, potječe i kako se akumulirala u crnom krugu, to je podatak izgubljen u prošlosti ili barem obični članovi Crnog kruga u njega nisu bili upućeni.

Nikola se nešto duže zadržao na mogućnostima članova današnjeg Crnog kruga.

Dostizanje znanja o moći baki se činilo vrlo primamljivom mogućnošću za njezinog unuka. Njeno oduševljenje je malo splasnulo kad je čula za sva ograničenja kojima se članovi Crnog kruga moraju podvrgavati u korištenju te moći i to pod prijetnjom najstrožih kazni.

“Pojednostavljeno gledajući, ta se moć ne smije uopće koristiti”, rekao je Nikola s osmjehom na licu.

“Pa to je onda samo stjecanje znanja radi znanja. Što će mom unuku moć ako je ne smije gotovo nikada koristiti? Štoviše, ne smije čak ni obznaniti da je ima. Cijeli život imati u rukama takvo blago, a ne smjeti ga nikome pokazati ili ga trošiti… pa to nema nikakvog smisla”, rekla je baka vidno pokolebana.

“Nije baš sasvim tako”, bio je strpljiv Nikola. “Moć se smije umjereno koristiti, ali se ne smije obznaniti. Mi smatramo da je to znanje preopasno da se objavi njegovo postojanje. Čuvamo ga i unaprjeđujemo već mnogo stotina godina i čekamo trenutak kad će ljudi biti spremni prihvatiti ga bez predrasuda i zlouporaba. To vrijeme još nije došlo, a nije, čini se, ni blizu. Izgleda da je to znanje o energiji crnog kruga otkriveno nekoliko stoljeća prerano.”

Baka je začuđeno gledala Nikolu Rogoza, pa je ovaj primjerom morao potkrijepiti svoje riječi.

“Dati ljudskoj rasi takvu vrst znanja bilo bi preopasno i zato mi djelujemo u tajnosti. Otkrivanje te tajne i njeno objavljivanje značilo bi predavanje tehnike na korištenje svim ljudima što bi se moglo pokazati vrlo opasnim. Izgledalo bi to kao da djetetu dajete napunjeni pištolj da se igra s njime. Prije ili kasnije bi zbog nestručnog rukovanja došlo do nesreće. To bi bilo samo pitanje trenutka. Mi toliku odgovornost ne možemo preuzeti i zato ta moć mora ostati tajnom.”

“Ne pretjerujete li malo pridajući toliki značaj svojoj moći?” upitala ga je. “Ipak su i vaše mogućnosti ograničene.”

“Pa možda u tome ima i pretjerivanja, ali bilo je slučajeva kad se moć zloupotrebljavala i oni su završili katastrofalno. Sve, naravno, ovisi o pojedincu koji koristi moć i načinu na koji se ta moć koristi. Njome se može činiti dobro ali i zlo. Zato je vrlo bitno da se onemogući pristup labilnim osobama koje bi tu moć mogli zloupotrijebiti. Sam stupanj znanja i moći ovisi o trudu uloženom u stjecanje te iste moći. Ne postoji nikakva formula ili brza metoda za stjecanje moći. Ne postoji ni inauguracija u crni krug. To je dugotrajan i mukotrpan put učenja i odricanja. Taj put nikada ne završava. Nikada nismo saznali sve, jer kao i kod ostalih nauka, što više znamo, sve se više novih pitanja i mogućnosti otvara pred nama. Znanje koje posjedujemo sada, nakon tolikih generacija izučavanja, golemo je. Znanje i mogućnosti koje se našim metodama mogu dohvatiti još je veće. Malo tko od članova Crnog kruga uči sve tehnike, jer je to zbog njihove veličine i obimnosti nemoguće. Zato se svatko od nas mora odlučiti za neku specijalnost kojoj se posvećuje i koju proučava i unaprjeđuje.”

Nikola je tu malo zastao kao da traži uvjerljive riječi kojih mu inače nije nedostajalo.

“Tu se ponekad, na žalost, stvaraju problemi zlouporabe. Tom specijalizacijom pojedinci postaju vrlo uspješni na nekim poljima i kao takvi mogu biti opasni za svoju okolinu, ako se tu moć usude zlouporabiti.” Opet je zastao kao da se dvoumi bi li krenuo u razjašnjavanje te problematike ili je jednostavno zaobišao.

Ipak je, vidjevši zainteresirani pogled moje bake, nastavio i to najdrastičnijim primjerima. Vidio je da je načeo temu koja baku zanima i ta se tema više nije mogla preskočiti.

“Uzmimo na primjer Adolfa Hitlera. On, da se odmah razumijemo, nije bio član Crnoga kruga i nije koristio moć našeg crnog kruga, ali je njegova moć uvjeravanja i djelovanja na mase bila nevjerojatna, gotovo kao da koristi našu silu crnog kruga. Ako pročitate njegove govore, možete primijetiti da u njima nema ništa naročito. Nešto malo velikih riječi i obećanja i to je sve. Mnogi političari drže takve govore pa ne postižu ni približnu uvjerljivost. Hitlerovi govori koje je masa slušala uživo, izazivali su rijetko viđene delirije. Inteligentni ljudi, miroljubivi ljudi, jednom riječju sasvim normalni ljudi, bili su toliko oduševljeni njime i njegovim idejama, da je sve to završilo… hm, tako kako je završilo, masovnom histerijom poslije koje su stradali milijuni ljudi. Možda Hitler nije baš najsretnije odabrani primjer, ali takva upotreba moći izaziva naš strah. Da je kojim slučajem bio član Crnog kruga, to jest da je specijalizirao inkantaciju i na taj način zloupotrebljavao svoju moć, sigurno bi bio spriječen već na samom početku svoje političke karijere. Crni krug ne bi dopustio da se razmaše do te mjere svojom moći uvjeravanja da sa sobom u propast povuče čitav narod. Da je bio član Crnog kruga, sasvim sigurno bi bio zaustavljen, a ako treba i ubijen.”

“Hitler je bio lud”, uskočila je moja baka jedinim argumentom kojega se u tom trenutku mogla sjetiti.

“Slažem se,” odgovorio je Nikola, “ali koji su to pokazatelji ludosti? Biti lud znači biti različit od društva koje te okružuje. Ako ja imam neku ludu ideju i u nju uspijem uvjeriti šezdeset milijuna ljudi, onda sam okružen ljudima koji imaju iste ideje kao i ja i nitko me ne smatra ludim. Ja tada nisam svjestan svoje ludosti, jer svi oko mene misle kao i ja. Ako svi mislimo jednako, onda to nije ludost nego opće prihvaćena činjenica. Ne razlikujem se od svoje okoline, dakle nisam lud. Vidite koliko je teško odrediti kriterije po kojima možemo nekoga proglasiti ludim? Hitlera njegovi suradnici i gotovo čitav njemački narod nikako nisu smatrali ludim, bar ne u ono vrijeme, naprotiv smatrali su ga genijem kojega vrijedi slušati i slijediti. No, ostavimo se Hitlera, on možda i nije najbolji primjer za ono što vam želim objasniti.”

Nikola je nekoliko trenutaka razmišljao tražeći bolji primjer.

“Uzmite za primjer čovjeka koji se u Crnom krugu bavi stjecanjem znanja o čistoj energiji. Uzmimo da je na svom polju postigao savršenstvo i da je njegova moć sakupljanja odnosno kanaliziranja energije crnog kruga na najvišoj mogućoj razini. I sada zamislite da je taj čovjek prikriveni psihopat koji jednostavno mrzi određeni tip ljudi. Dostizanjem njegovog stupnja moći, on dolazi u mogućnost da sve one koji mu nisu dragi ubije dodirom prsta po čelu. Žrtve bi izgledale kao da ih je pogodio grom, jer taj naš zamišljeni čovjek posjeduje toliku energiju da naglim pražnjenjem te sile može proizvesti nešto slično strujnom udaru. Ta energija sama po sebi nije loša, tom energijom se može i liječiti ali on je, eto negativac i psihopat, te svoju moć koristi u pogrešne svrhe.”

Moja baka više nije mogla ostati ozbiljna i počela se smješkati misleći da joj se Nikola podruguje kad spominje udare munje, ali Nikola je ostao ozbiljan.

“Nemojte se ništa smijati, ja osobno poznajem čovjeka koji posjeduje takvu moć. On nije psihopat i tu svoju snagu ne koristi u takve svrhe, ali je posjeduje. Čitav je život posvetio stjecanju i razvijanju moći. Njegov je privatni, građanski život naizgled mizeran, ali njemu to nije ni malo važno. Rastavljen je, njegova loše odgojena djeca ga preziru, ima loš posao, jedva preživljava jer nema dovoljno novca za pristojan život, ali sve je to nevažno za njega. Važno je jedino da ima moć koju njeguje i razvija, moć koju proučava i usavršava. Imati moć i usavršavati je, to je njegova jedina strast i njegov jedini smisao života. Nema doduše mnogo takvih ljudi koji bi htjeli sve žrtvovati za moć, ali ih ipak ima. Oni smatraju da izvršavaju svoju misiju proučavajući silu Crnog kruga i unaprjeđujući je. Na neki su način u pravu, jer razvijanjem i usavršavanjem moći oni utiru put za sljedeće generacije. Oni su za taj put odabrani samim svojim rođenjem i moraju ga slijediti. Našim će učenicima i nasljednicima biti utoliko lakše koliko mi unaprijedimo znanje o moći. Sljedeće generacije neće morati tražiti putove, nego će se kretati utabanim stazama, a kad savladaju naše metode, oni će ih dalje unaprjeđivati. Vaš unuk, Danijel, prvo će steći osnove na svim poljima stjecanja moći kojima se bavi Crni krug, a onda će sam odlučiti za što će se specijalizirati. Specijalizacija nije lagana i neki od nas nikada ne postignu drugi stupanj moći i ništa ne specijaliziraju, jer je to za njih preteško, ili jednostavno nisu nadareni za to, ali svi su barem nešto naučili o moći i posjeduju barem neku silu koju koriste i koja im pomaže u životu. Nisu, dakle, u potpunosti točne moje riječi da se sila uopće ne smije koristiti. Svi mi je koristimo na ovaj ili ona način, ovisno o svojoj specijalizaciji. Vaš unuk će koristiti silu po svom nahođenju. Jedino na što će morati paziti jest da svojim korištenjem sile crnog kruga ne privuče pažnju javnosti. Njegovo će djelovanje i korištenje sile morati ostati tajno i diskretno. Dobit će pravo i mogućnosti da koristi silu crnog kruga, ali zauzvrat će tu silu i metode njena korištenja morati unaprjeđivati i držati ih u tajnosti. Tehnika korištenja sile nije još posve ispitana, mi neprestano otkrivamo nešto novo. Ispitivanje sile crnog kruga i unaprjeđivanje korištenja te sile je zadatak kojemu se moramo posvetiti. Gotovo svaka generacije otkrije ili unaprijedi neki novi način korištenja sile, otvori neke nove vidike. To je ujedno i razlog zbog kojeg crni krug mora održavati brojnost svojih članova. Broj članova se ne povećava, ali se više ne smije niti smanjiti. Nikad se ne zna tko će od nas unaprijediti silu i nekom svojom novom metodom doprinijeti napretku organizacije.”

Dugo su šutjeli nakon tih njegovih riječi. Baka je bila zamišljena, prestrašena ali i uzbuđena. Još uvijek nije znala što se od nje očekuje i je li uopće pametno upuštati se u takvo što.

Mislim da je presudno u donošenju njene odluke bilo sjećanje na njenog pokojnog supruga. On je zaista bio dobar i plemenit čovjek po svim njenim kriterijima. Ako je on bio član Crnog kruga i ostao takav, onda i njen unuk zaslužuje sličnu priliku. Dobar čovjek je dobar čovjek, ma kakvom silom raspolagao.

Još dugo nakon Nikolinih posljednjih riječi baka je zamišljeno šutjela. Kad je napokon prekinula šutnju, odluka je bila donesena.

“Samo mi nemojte upropastiti mog Danijela”, bile su napokon njene riječi pristanka. “I nemojte od njega stvoriti antikrista.”

Nikola Rogoz je odahnuo. Nakon šestosatnog uvjeravanja, moja je baka pristala prihvatiti njegove uvjete i posvetiti se učenju, kako bi i mene mogla podučavati. Tako je počela njena ubrzana pouka, “škola za vještice”, kako je ona to nazivala, koja je trajala nešto više od šest godina i tako je istovremeno počeo moj predodgoj i priprema za “školu” crnog kruga, koju ću započeti kad navršim sedam godina i krenem u pravu, građansku školu. Tada će moj učitelj i mentor postati Nikola Rogoz.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.