Zapisi iz treće kulture | Darko Polšek

Poglavlje 19.

TEORIJA ZLATNIH LUKOVA S MASLINAMA

u kojem se piše još jedna eulogija globalizacije

 

Dobitnik dviju Pulitzerovih nagrada, te nagrade National Book Award za knjigu Od Beiruta do Jeruzalema, dopisnik za vanjske poslove New York Timesa Thomas Friedman, objavio je 2000. svoju drugu knjigu The Lexus and the Olive Tree. Razumijevanje globalizacije, a ove godine njezino prošireno, meko ukoričeno izdanje. Lexus (vrsta luksuznog modela Toyote) u tome je naslovu simbol blagostanja, civilizacije, napretka, globalizacije, a stablo masline je simbol tradicije, ukorijenjenosti i vrlo često nazatka. Od brojnih pohvala knjizi izdvajam pohvalu Francisa Fukuyame: “Snažna knjiga koja se najviše približila definiciji pravog karaktera novoga svjetskog poretka”. Knjiga se sastoji od četiri dijela. U prvome se opisuje funkcioniranje globalizacijskoga sustava. U drugome se opisuju razne mogućnosti interakcije pojedinaca i političke okoline s tim ekonomskim sustavom. U trećemu je riječ o pokušajima pobune protiv globalizacije, a u četvrtome o jedinstvenom položaju Sjedinjenih država u stabiliziranju globalizacijskog sustava.

Lexus i stablo masline je vrlo narcisoidna, logoreična, duhovita manirističko-barokna knjiga puna podataka, brojnih osobnih putopisnih primjedbi, socijalnih crtica, citata, prepisivanja, filmskih asocijacija; riječ je o apoteozi amerikanizma i u sadržaju i u stilu, o mitomanskom patch-worku novinskoga žanra koji je, vjerujem, upravo u ovoj knjizi odnio konačnu pobjedu nad velikim socijalnim i sociološkim teorijama starog europskog kova, i time pridonio univerzalnoj pobjedi globalizacije američkoga tipa. (Nepotrebno je reći, knjiga je već niz tjedana na popisu najprodavanijih knjiga). Jer same teorije, onome kome je stalo samo do “teorije”, u knjizi nema mnogo, i zbog toga knjiga ne bi bila vrijedna spomena. Uostalom, taj dio je već i opovrgnut. Friedman svoju teoriju (sa samoironičnim prizvukom) naziva Zlatno-lučna teorija sprječavanja sukoba (Golden Arches Theory of Conflict Prevention), a ona kaže da dvije zemlje koje su prije sukoba imale McDonalds na svojem teritoriju nisu vodile rat. Dopustiti rad McDonaldsu znači izbjegavati ratove. Naravno, intervencija NATO-a u Srbiji opovrgava teoriju, ali koga briga za “teoriju”? (Non e vero, ma e ben trovato.) Jedna općenitija teorija mogla bi biti da nema sile koja će zaustaviti globalizaciju. Lexus uvijek odnosi pobjedu nad stablom masline. Ali tu tvrdnju ni autor ne ističe kao svoju teoriju, već kao nešto trivijalno i općepoznato.

U čemu je onda značaj knjige? Prvo, autor svoju reputaciju crpi iz svakodnevnih izvješća New York Timesu s raznih poprišta suvremenih ratova, tj. s burzi. Drugo, barem neke autorove mitomanske kovanice, uključujući one iz naslova, kao što su “zlatna luđačka košulja” (golden straitjacket), globalucija, glokalizam, elektronsko stado, DOSkapital 6.0, mikročipska imunodeficijencija, ostat će originalni pojmovi kojima će se baratati u sljedećim “teorijama”. “Zlatna luđačka košulja” je niz političkih odluka kojima države prihvaćaju steznike, tj. interne okvire (porezni sustav, laisez-faire kapitalizam, slaba država, neopterećenost budžeta, niska inflacija i sl.) kako bi privukli golemu masu investicijskog i spekulativnog kapitala i time omogućili napredak i blagostanje svojim građanima. DOSkapital 6.0 je kovanica koja govori da nacionalna infrastruktura ne mora biti stavljena u pogon ako ne postoji pravilan socijalan software, odnosno ako je software zastario. Hardware su nekretnine, tvornice i sl. a software je pravni sustav, radne navike i sl. Tako primjerice Rusija i Ukrajina imaju DOSkapital 1.0, drugim riječima nemaju dovoljno dobar socijalni okvir za pravilnu upotrebu hardwarea. DOSkapital 6.0 imaju one zemlje koje imaju jasan pravni okvir za poslovanje, ali još mnogo značajnije, elektroničku povezanost, umreženost, tj. mogućnost trgovanja i poslovanja preko Interneta. Mikročipska imunodeficijencija označava elektronsku (Internet) nerazvijenost, nisku umreženost, malo aktivnih igrača na Internetu, ili točnije, nesposobnost država, tj. vlada, da se odupru elektronskoj povezanosti, odnosno da formiraju “suverene” odluke neovisno o svjetskoj, posebno trgovačkoj javnosti. Elektronsko stado je skup burzovnih mešetara koji su sposobni “brzinom svjetlosti” investirati u bilo koji kraj svijeta ili iz njega izvući novac. Danas je to “stado” sve veće: ono ne uključuje samo starinske brokere, već kako smo nedavno čuli od predsjednika Sjedinjenih država i četrdeset milijuna američkih obitelji koje trguju dionicama preko Interneta. Zašto stado? Kao što su pokazale brojne nedavne krize tržišta (Tajland, Rusija, Brazil), spekulativni kapital ima tendenciju stampeda: manji igrači povode se za većima i prilikom kupnje i prilikom prodaje, a to dovodi do naglih poremećaja, ili kako se to danas kaže do, boom-bust sinusoide. U jednom trenutku neka zemlja (primjerice Tajland) dobiva goleme količine kapitala, a u drugom se taj isti kapital trenutno povlači. Dodajmo: Friedmanova analiza upravo takvog kretanja kapitala nalik na stampedo za laike (uključujući i autora ovoga prikaza) predstavlja vjerojatno najbolje objašnjenje. Ako bismo nekome željeli objasniti kako je moguće da tajlandska burzovna kriza dovodi do socijalnih poremećaja u Rusiji ili Brazilu, onda bi to izgledalo ovako: Veliki investicijski fondovi (poput Merill Lyncha) od malih posjednika kapitala dobivaju relativno visoke iznose novca. Na račun tih iznosa podižu dodatne kredite u bankama. Cijeli se taj iznos ubacuje na neko tržište na kojemu se očekuje velik profit. Ali ako tržište pokaže i jedan znak da do toga profita neće doći (kao što je bilo u Maleziji), imovina iz portfolia toga investicijskog fonda počinje se naglo prodavati, jer valja otplatiti obaveze prema velikim i prema malim ulagačima. Ako su u tom portfoliju vlasnički udjeli iz Brazila ili Rusije, vrijednost dionica na tim će tržištima također naglo padati, bez obzira što vlade tih zemalja nisu učinile ništa loše (štoviše, katkada upravo zbog toga što su činile “sve što treba”, kao u slučaju Brazila). Ako vlast pojedine države (recimo Malezije) pritom čini greške, tim gore za to tržište. Evo kako to zvuči kod Friedmana: “Čuj, Mahathir (predsjednik Malezije), ovo si rekao o Sorosu u ponedjeljak, i malezijske su dionice pale do ovuda. U utorak si ovo rekao o Židovima, i malezijske su dionice pale do ovdje. Ovo si rekao u srijedu o globalnim investitorima, i dionice su pale do ovdje. ZAČEPI!”

U svojem sam primjerku knjige obilježio još dva odlomka. U prvome se opisuje razlika hladnoratovskoga svijeta i novoga, globalizacijskoga: “U prošlosti članovi elektronskoga stada natjecali su se u tome da se vladama i kod kuće i u inozemstvu prikažu kao najatraktivniji ulagači. Jer tada su vlade raspodjeljivale najveći dio dobara. Sada se vlade natječu da sebe prikažu investitorima kao najstabilnije i stadu najatraktivnije. Jer sada elektronsko stado raspoređuje najveći dio dobara. Da skratimo: svi svjetski vođe danas moraju razmišljati kao guverneri. Guverneri američkih država moraju donositi odluke baš kao i predsjednici i predsjednici vlada. Katkada moraju čak aktivirati i vojsku. Ali njihov je glavni zadatak ovih dana da potaknu elektronsko stado i super-tržišta da investiraju u njihove zemlje, i da čine sve što treba kako bi ono tamo i ostalo, i da pritom oni sami žive u stalnome strahu hoće li ih stado napustiti. I zbog toga svijetom danas sve više vladaju guverneri, bez obzira kakva im je slučajna titula. I zato je glavni politički vođa globalizacije guverner nad guvernerima, guverner Sjedinjenih država William J. Clinton. Kraljevi, diktatori, emiri, sultani, tradicionalni predsjednici i predsjednici vlada – svi su danas svedeni na guvernere.”

U drugome odlomku Friedman opisuje tko su zapravo akteri pobune protiv globalizacije: “Nemojte se zavaravati: pobunu protiv globalizacije ne vode prezreni na svijetu… svi oni koji svoj status zahvaljuju birokraciji ili vezama s birokracijom, ili nekom mjestu u visoko reguliranom i zaštićenom ekonomskom sustavu mogu postati gubitnici. Oni će se najteže prilagoditi Brzome Svijetu. U te slojeve ubrajam i industrijalce i dilere koji su od svojih vlada stekli monopole na uvoz ili izvoz, vlasnike poduzeća koje su vlade štitile carinama na proizvode koje su oni proizvodili, velike sindikate koji su se na sve zaštićenijim tržištima navikavali da svake godine dobiju više plaće za manje radnih sati, radnike u državnim tvornicama koji su dobivali plaće bez obzira je li tvornica poslovala s profitom ili ne, ubrajam i nezaposlene u državama blagostanja koji su uživali relativno darežljive subvencije i zdravstvenu zaštitu bez obzira na sve, i sve one koji su ovisili o razmjerima države koja ih je štitila od globalnog tržišta i oslobađala od njegovih najzahtjevnijih aspekata. I zbog toga u nekim zemljama najveći otpor globalizaciji ne dolazi od najsiromašnijeg segmenta populacije, već od ‘nekoć-bilih’ u srednjoj i nižoj klasi, koji su našli veliku sigurnost u protekcionističkim komunističkim, socijalističkim sustavima i sustavima države blagostanja. Kada su vidjeli da zidovi protekcije padaju, da se oko njih pletu gadne i nesigurne igre i da se mreža socijalne sigurnosti smanjuje, postali su prilično nezadovoljni. A za razliku od ‘prezrenih na svijetu’ oni imaju dovoljno političkih veza da se politički organiziraju protiv globalizacije.”

U trećem i četvrtom dijelu knjige, često se pozivajući na svog rabina Tzvija Marxa, Friedman blago pokušava opravdati ulogu “stabla masline” u budućnosti. Nema sumnje da tradicija pruža “softver” za globalizaciju, i da će buduće generacije također morati pronalaziti smisao svog života izvan pukog stjecanja. Ali ta je uloga vrlo ograničena. “Bog nije na Internetu”, kaže Friedman, ali ćemo ga morati u nj usaditi.

Mora li Amerika davati nesrazmjerno veći prinos stabilizaciji svjetskog globalizacijskog sustava, pitanje je kojem je posvećen četvrti dio knjige. Odgovor je pozitivan. Kao što se Michael Jordan nije bunio što vrijednost cijeloga NBA stoji na njegovim leđima, tako se ni Sjedinjene države ne smiju buniti što relativno najveći dio “rashoda” za vojsku, sigurnost, Međunarodni monetarni fond, UN i slične organizacije mora podnijeti baš najbolji igrač svjetske lige. Jer u svijetu u kojemu pobjednici uzimaju sve, najbolji igrač ima i najveće interese da liga opstane.

X

Sadržaj

PREDGOVOR
u kojemu se nažalost opravdavam za to što sam objavio knjigu



Poglavlje 0.
MJERE VREMENA (NOVO, NOVO, NOVO VRIJEME)
u kojem govorim o tome da (unatoč Al Qa’idi) još uvijek nije jasno kada je zapravo počelo treće tisućljeće



I. dio
BOGATSTVO NARODA

Poglavlje 1.
SPORNO ZASTUPANJE GUBITNIKA
u kojemu se priča o zamkama i koristima globalizacije

Poglavlje 2.
IMAJU LI AMERIKANCI RAZLOGA ZA STRAH OD HRVATA?
u kojem se tvrdi da nemaju

Poglavlje 3.
IMPERIJALIZAM KAO NAJVIŠI STUPANJ KAPITALIZMA?
u kojem se govori o pitanju vrijednom šest milijardi dolara

Poglavlje 4.
OD KEYNESA DO NEVIDLJIVE RUKE…
u kojem se govori o tome zašto nam je potrebno malo države

Poglavlje 5.
KOLIKO NAM JE DRŽAVE POTREBNO?
u kojem tvrdim isto što i u trećem poglavlju, samo malo drukčije

Poglavlje 6.
OSAM PRAVILA POSLOVNOG USPJEHA
u kojem se govori o onome što stoji u naslovu

Poglavlje 7.
ŠTO JE S POVJERENJEM?
u kojem se po x-ti put priča da je povjerenje vrlo korisna stvar

Poglavlje 8.
VELIKA TRANSFORMACIJA?
u kojem se malo polemizira s Karlom Polanyijem i njegovim etatizmom

Poglavlje 9.
ZNANJE, VJEROVANJE, BOGAĆENJE
u kojem se pitam koliko je obrazovanja domaćeg pučanstva potrebno za bogaćenje

Poglavlje 10.
SUKOB MOZGOVA
u kojem se nadam da će se ratovi u budućnosti voditi znanjem a ne toljagama

Poglavlje 11.
TKO JE VIKNUO “KORUPCIJA”?
u kojem se iznosi još jedna hipoteza o korupciji

Poglavlje 12.
VRIJEDE LI PRAVILA USPJEHA I U INDIJI?
u kojem se malo filozofira o siromaštvu

Poglavlje 13.
“BOOM-BUST” – PARE ILI ŽIVOT!
u kojem se malo čudim kako magnati mogu biti popperijanci

Poglavlje 14.
HAIDER – S USKLIČNIKOM
u kojem se pitam zašto su Europljani tako "nestrpljivi"

Poglavlje 15.
STUPNJEVI POLITIČKOG NESAVRŠENSTVA
u kojemu se iznose neki politički idealni tipovi



II. dio
O MASLINAMA, PUŠKAMA, BACILIMA, SATOVIMA, BRODOVIMA, VJETROVIMA I VJETROMETINAMA

Poglavlje 16.
DRUGA GENEZA
u kojemu se, unatoč mnogima, tvrdi da je biotehnologija OK

Poglavlje 17.
TRGOVINA LJUDSKIM ORGANIMA
u kojemu se priča o tome kamo treba ići po vlastite rezervne dijelove

Poglavlje 18.
EUROAZIJSKA KLIMA I SJEVERNJAČKA SUPERIORNOST
u kojem se govori o puškama, bacilima i čeliku

Poglavlje 19.
TEORIJA ZLATNIH LUKOVA S MASLINAMA
u kojem se piše još jedna eulogija globalizacije

Poglavlje 20.
JE LI RONALDA REAGANA I MARGARET THATCHER ZAMEO VJETAR?
u kojem se vrlo povoljno izjašnjavam u prilog Friedmanove minimalne države

Poglavlje 21.
HARRISON NIJE BIO GEORGE
u kojem se (opet) prikazuje važnost satova za orijentaciju

Poglavlje 22.
DEMOKRACIJI JE ODZVONILO
u kojem se objašnjava zašto to neki tvrde

Poglavlje 23.
KOLIKO LJUDI ZEMLJA MOŽE PODNIJETI?
u kojem se raspravlja o održivom razvoju i tragediji plebejaca



III. dio
TREĆA KULTURA – DRUGI ČIN

Poglavlje 24.
ZNANOST KAO UMJETNOST (I OBRNUTO)
u kojemu se govori o pojmu i sadržaju "treće kulture"

Poglavlje 25.
GENERACIJA X
u kojemu se govori o negdašnjoj i budućoj "zlatnoj mladeži"

Poglavlje 26.
NASLJEĐE ŠEZDESETOSME
u kojem se čudim da se o ’68 danas govori tako malo

Poglavlje 27.
JE LI SAMUILO BIO SAM?
u kojemu se objašnjava zašto su nam važni ljudi s poremećajima

Poglavlje 28.
NIKADA NISMO BILI MODERNI
u kojem se hvali Bruno Latour

Poglavlje 29.
SOKALOVA PSINA
u kojem se pitam ima li šanse da se društvenjaci osvete prirodnjacima

Poglavlje 30.
O KORISTI I ŠTETI PROŠLOSTI ZA ŽIVOT
u kojem se opisuje nekoliko odgovora na pitanje vrijedno 50.000 DEM

Poglavlje 31.
JESAM LI PRVI BRAT?
u kojem se objašnjava zašto je važan poredak rađanja u obitelji

Poglavlje 32.
SVEUČILIŠNA GRIPA
u kojem se tvrdi da je našim sveučilištima potrebno tržišno cjepivo, premda većina tvrdi da nitko nije bolestan

Poglavlje 33.
KADA NE ZNAŠ RIJEŠITI PROBLEM – SMISLI VOUCHER
u kojem se tvrdi: može ovako – može onako

Poglavlje 34.
O DRUGOM ZAKONU TERMOINFORMATIKE
u kojem se kaže da nema razloga za depresiju zbog informacijskog obilja



IV. dio
ŽARAČI, DARWINOVE LJESTVE I DIMNE ZAVJESE

Poglavlje 35.
ŽARAČ, ŽARAČ, RAJO, ŽARAČ
u kojem se govori o jednom vrlo važnom žaraču za filozofiju

Poglavlje 36.
DIMNE ZAVJESE I OGLEDALA
u kojem se kritizira "opterećenost teorija"

Poglavlje 37.
MUTNA SLIKA SVIJETA
u kojem se govori o značaju fuzzy logike

Poglavlje 38.
VIŠE PRAZNOVJERJE
u kojem se amalgam ljevičarstva u znanosti stavlja na stup srama

Poglavlje 39.
ZNANOST KAO PRAZNOVJERJE?
u kojem se čini da ima i onih koji to stvarno tvrde

Poglavlje 40.
DOKAZI I OPOVRGAVANJA
u kojem se slavi dogovaranje čak i u matematici

Poglavlje 41.
SOCIJALNA KONSTRUKCIJA ČEGA?
u kojemu kradem Hackingov naslov za jedan svoj prastari antikonstruktivistički tekst

Poglavlje 42.
O MRAVIMA I PČELAMA
u kojem se prepričava jedan sociološki udžbenik

Poglavlje 43.
O LJESTVAMA I ANIMALNOM MAGNETIZMU
u kojem se opisuju neke skrivene povijesti znanosti

Poglavlje 44.
SJENKE UMJETNE INTELIGENCIJE
u kojem se već davno tvrdilo kako će mikrotubule spasiti svijet

Poglavlje 45.
DESCARTESOVA GREŠKA
koja nastaje kada kroz mozak prođe kolac

Poglavlje 46.
EMOCIONALNA INTELIGENCIJA
u kojemu se opisuje što se događa kada se inteligencije previše namnože

Poglavlje 47.
SAGAN I NJEGOV SVIJET
u kojemu se kratko opisuje vijek čovjeka koji je o dimnim zavjesama imao što reći

Poglavlje 48.
PLATON I OSTALE FILOZOFSKE LUDOSTI
u kojem se objašnjava zašto se ne zovem Ishmael

Poglavlje 49.
POPPER I OSTALE ZNANSTVENE LUDOSTI
u kojemu se objašnjava zašto je došao kraj znanosti



Zaključak
IMA LI ZA LJUDE BUDUĆNOSTI?

Poglavlje 50.
IMA LI BUDUĆNOSTI ZA LJUDE? JOŠ JEDNOM HUXLEY PROTIV ORWELLA
u kojem se ipak odgovara da ima budućnosti za ljude

Poglavlje 51.
VJEČNO VRAĆANJE SLIČNOG
u kojem se priča o dubokom bunaru vlastite intelektualne prošlosti



STVARNO NA KRAJU: O NESRETNOJ SVIJESTI


Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.