Zapisi iz treće kulture | Darko Polšek
Poglavlje 22.
DEMOKRACIJI JE ODZVONILO
u kojem se objašnjava zašto to neki tvrde
Je li demokracija bila samo trenutak? – pitao je Robert Kaplan, autor knjiga Balkanski duhovi, Krajevi svijeta i Nadolazeća anarhija. Po njemu, demokracija nije najbolji sustav na svijetu i neće se održati čak ni na mjestima koja danas smatramo njenim tvrđavama. Za ovu tvrdnju Kaplan navodi sljedeće dokaze. Prvo, u većini zemalja Afrike, Južne Amerike i istočne Europe uvođenje demokracije dovelo je do jačanja nacionalizma i oživljavanja starih plemenskih religijskih, klasnih ili nacionalnih trzavica koje su u kratkom roku proizvele kaos, ratno stanje ili vojne putove.
U Alžiru je nakon demokratskih izbora 1992. došlo do još neprekinute serije krvavih terorističkih akcija islamskih fundamentalista. Sudanski demokratski izbori 1985. vodili su najbrutalnijoj tiraniji u postkolonijalnoj povijesti: vojni je režim počeo s masovnim egzekucijama, nemuslimansko je stanovništvo bilo osuđeno na smrt od gladi, oživjelo je robovlasništvo, uz otmice žena i djece radi prodaje u roblje, a Khartoum je postao terorističkom prijestolnicom svijeta. Slično se zbilo i u Sijera Leoneu i u Kongu (Brazzaville). Saharska država Mali bila je donedavno slika demokracije, uzor za Afriku, ali nakon izbora oživjele su plemenske razmirice te je došlo do niza ubojstava i pobuna. Krvoproliće u Ruandi također je posljedica pokušaja uspostave demokratskog sustava. Zameci demokracije doveli su do rata između Azerbajdžana i Armenije. Izbori u Afganistanu i Kurdistanu 1990. nisu spriječili rat i tiraniju muslimanskih frakcija.
Isto vrijedi i za Južnu Ameriku. U Čileu je ekonomski napredak ostvarila Pinochetova strahovlada, dok je demokratska Venezuela u previranju. Iz demokratske Kolumbije mnoštvo ljudi želi pobjeći što dalje, a u Peruu se stabilnost mjeri uzmakom demokracije u autoritarizam. Uspješnije demokracije, poput Argentine ili Brazila, nagrizaju nezaposlenost, neobrazovanost, nemoguće stambene prilike i visok stupanj kriminala. Nakon uvođenja “demokracije” pod nadzorom SAD-a, na Haitiju je 1996. na izbore izašlo 5 % birača, vlada glad i kronična nestabilnost.
Napokon, tu je i istočna Europa. Raspale su se sovjetska, čehoslovačka i jugoslavenska federacija. U Bosni su počinjeni najveći ratni zločini na području Europe nakon II. svjetskog rata. U Albaniji je demokratska vlast dovela do građanskog rata, a u Bugarskoj s vremena na vrijeme izbija dramatična ekonomska kriza. U kojem je smislu demokracija onda nešto što je dobro?
Amerikancima je teško prihvatiti da demokracija ne mora biti “nešto dobro”, ali, tvrdi Kaplan, Rusija se raspada dijelom zato što je demokratska, a Kina uspijeva dijelom zato što to nije. “Teško je zamisliti demokratsku Kinu koja se ne bi raspala… Sama činjenica da u prilog demokraciji često koristimo moralne argumente, a najčešće jedino moralne argumente, pokazuje da u mnogim dijelovima svijeta naprosto ne postoje povijesni i društveni argumenti u korist demokracije.”
Kaplanov je članak teorijsko proširenje njegove putopisne knjige Krajevi svijeta, koja vrlo mračno oslikava prilike u Africi, na Bliskom istoku te u srednjoj i jugoistočnoj Aziji. Kaplan poručuje: u uvjetima siromaštva i nepismenosti autoritarna je stabilnost puno značajnija od slobode, ona barem osigurava red, što znači da štiti pojedince i narode od prirodnog stanja rata svih protiv sviju. Drugim riječima: “Prosvijetljeni despotizam poželjniji je od demokracije, jer masama treba zaštita od njih samih.” Za mnoge zemlje postoji samo alternativa između loših i gorih diktatora. Pakistan je od raspadanja i etničkog nasilja spasila vojna vlast. Jerry Rawlings, ganski vladar, stabilizirao je zemlju svojom diktaturom. Peruanski predsjednik Alberto Fujimori mogao je riješiti krizu s japanskim taocima samo zato što je prethodno, nakon izbora 1995., svoju formalno demokratsku vlast pretvorio u “suptilno” autoritarnu vladavinu.
Političku geografiju današnjice Kaplan nadopunjuje i povijesnim primjerima: Oliver Cromwell je u ime zaštite parlamenta stvorio tiranski sustav bitno gori od vladavine monarha. Njemačka i talijanska demokracija između dva rata stvorile su goleme socijalne probleme. Grčka je mogla postati demokratskom tek nakon temeljitog etničkog čišćenja (a takvih primjera u povijesti ima još mnogo). Kako bi dodatno opravdao svoju tezu, Kaplan se poziva i na antičke povjesničare i filozofe koji su tvrdili da je upravo demokracija značila propast za Atenu.
Drugi niz dokaza u prilog tvrdnji da je demokracija samo trenutak u povijesti pruža sliku današnjeg korporativnog kapitalizma. Vlast i odlučivanje pripada velikim korporacijama, a ne izabranim “predstavnicima naroda”. Za vođu zemlje u razvoju danas je puno značajnije da ga čuju korporativni investitori iz Svjetskog ekonomskog foruma negoli da govori pred Glavnom skupštinom Ujedinjenih naroda. Amnesty International danas o kršenju ljudskih prava informira korporacije, baš kao što je nekada informirala nacionalne vlade, a službenici Interpola govore o udjelu korporacija u određenim oblicima nadzora stanovništva.”
Od 100 najvećih privrednih sustava, 51 čine korporacije, a ne zemlje. Pet stotina najvećih korporacija pokriva 70% svjetske trgovine. Korporacije su ogradile feudalna područja i prometnule se u nešto poput države-nacije. Današnji trgovački centri imaju svoja pravila i svoje snage sigurnosti, sve je veći broj privatnih “zdravstvenih klubova”, hotelskih kompleksa, periferija gdje nije svakome dopušteno ući… Urbanizacija američkog i singapurskog tipa zorno pokazuje kako se područje “političkog”, nekorporativnog odlučivanja postupno sve više smanjuje.
“Demokracija gubi svoje značenje ako vladari i oni nad kojima se vlada prestaju biti dio zajednice vezane određenim teritorijem.” Otkako je lojalnost postala nejasna, civilno je društvo sve teže održavati na životu. Ideje tvoraca modernih političkih ustava potpuno su neprimjerene današnjoj situaciji. Madison ili Jefferson zamišljali su građane koji se bore za svoja prava, za svoj zavičaj i domovinu, građane kojima je stalo do toga kako će izgledati njihova lokalna ili opća zajednica. Oni nikada pred očima nisu imali, niti su mogli predvidjeti razgranatu prometnu i telekomunikacijsku mrežu za koju zemljopis (udaljenost) ne predstavlja problem, mrežu koja stvara posve drukčiji tip političke ovisnosti.
Sada kada su interesi pojedinaca određeni niskim cijenama proizvoda, druženjem s istomišljenicima na Internetu, kada za pojedinca mjesto stanovanja i teritorijalnost više ne predstavlja apsolutno nikakav razlog borbe, solidarnosti i identiteta, kada pojedinac osnovna pravila ponašanja stječe na svom radnom mjestu (koje kontrolira multinacionalna korporacija), ne možemo računati s političkom demokracijom starog, individualističkog tipa.
“Kako i kada ćemo glasati u sljedećih stotinu godina bit će za povjesničare posve beznačajan detalj… Veliki magnat J. P. Morgan nekoć je bio ograničen granicama svoje države. Ali tko će u budućnosti moći ograničiti volju predsjednika korporacije Disney Michaela Eisnera? Ujedinjeni narodi?”
Dva Kaplanova “totala” pružaju uvjerljivu, cjelovitu sliku. Iz nje doista slijedi da je “demokracija bila samo trenutak” i da će u budućnosti odluke donositi više ili manje anonimne birokracije velikih kompanija. Slijedi također da je inzistiranje političkih birokracija na promociji demokracije u nerazvijenim zemljama zastarjelo. Te su birokracije i društvene elite neslobodne i neautonomne: one više ne mogu odlučivati u ime glasača, nego isključivo u ime multinacionalnih kompanija ili, u boljem slučaju – potrošača.
Međutim, iz te uvjerljive globalne slike ne smijemo izvlačiti poruke za lokalnu primjenu. Kaplanovi tekstovi teoretičarima, političarima i politolozima u nerazvijenim zemljama pružaju argumente za opravdavanje autoritarizma. Ti argumenti vrijede u kaotičnim uvjetima bijede, siromaštva i opće političke razjedinjenosti. (Kod nas su se nedavno, kada je trebalo opravdati neki nedemokratski postupak vlasti, pojavljivali tekstovi sa sličnom porukom.) Naravno da će glasači i u demokraciji i u despociji prvo razmišljati o elementarnoj sigurnosti, a tek onda o slobodi, i da je država (ma kako loša bila) potrebna kako bi se održao neophodan stupanj sigurnosti te spriječili kaos i nasilje. To, međutim, ne znači da narodi i pojedinci koji imaju dovoljno svijesti i samopouzdanja ne trebaju tražiti više slobode.
Pripada li Hrvatska zemljama prve ili druge vrste? Smatramo li da je ona nerazvijena, neobrazovana, nestabilna, razjedinjena, Kaplan će nam pružiti argumente za “čvrstu ruku”, protiv tržišta. Smatramo li, pak, da je dovoljno stabilna, obrazovana i sposobna za “nešto više”, onda će mahanje Kaplanovim argumentima biti samo dokaz da je “nešto trulo u državi Danskoj”, ali da ona može i bolje.
Nema nikakve sumnje da je oblik korporativnog “autoritarizma”, čak i kada je njegova slika sumorna, ipak bitno drukčiji oblik “ugrožavanja demokracije” od političkog autoritarizma. (Ima li netko tko više voli pustoš i političko nasilje od Disneylanda?) Nije li se često govorilo kako je pravi uzrok sloma komunizma bila glad za zapadnjačkim dobrima? Sve dok bude postojala takva “glad”, demokratska će vladavina, unatoč Kaplanovim ilustracijama, ipak biti glavno političko sredstvo za njezino zadovoljenje.
Sadržaj
PREDGOVORu kojemu se nažalost opravdavam za to što sam objavio knjigu
Poglavlje 0.
MJERE VREMENA (NOVO, NOVO, NOVO VRIJEME)
u kojem govorim o tome da (unatoč Al Qa’idi) još uvijek nije jasno kada je zapravo počelo treće tisućljeće
I. dio
BOGATSTVO NARODA
Poglavlje 1.
SPORNO ZASTUPANJE GUBITNIKA
u kojemu se priča o zamkama i koristima globalizacije
Poglavlje 2.
IMAJU LI AMERIKANCI RAZLOGA ZA STRAH OD HRVATA?
u kojem se tvrdi da nemaju
Poglavlje 3.
IMPERIJALIZAM KAO NAJVIŠI STUPANJ KAPITALIZMA?
u kojem se govori o pitanju vrijednom šest milijardi dolara
Poglavlje 4.
OD KEYNESA DO NEVIDLJIVE RUKE…
u kojem se govori o tome zašto nam je potrebno malo države
Poglavlje 5.
KOLIKO NAM JE DRŽAVE POTREBNO?
u kojem tvrdim isto što i u trećem poglavlju, samo malo drukčije
Poglavlje 6.
OSAM PRAVILA POSLOVNOG USPJEHA
u kojem se govori o onome što stoji u naslovu
Poglavlje 7.
ŠTO JE S POVJERENJEM?
u kojem se po x-ti put priča da je povjerenje vrlo korisna stvar
Poglavlje 8.
VELIKA TRANSFORMACIJA?
u kojem se malo polemizira s Karlom Polanyijem i njegovim etatizmom
Poglavlje 9.
ZNANJE, VJEROVANJE, BOGAĆENJE
u kojem se pitam koliko je obrazovanja domaćeg pučanstva potrebno za bogaćenje
Poglavlje 10.
SUKOB MOZGOVA
u kojem se nadam da će se ratovi u budućnosti voditi znanjem a ne toljagama
Poglavlje 11.
TKO JE VIKNUO “KORUPCIJA”?
u kojem se iznosi još jedna hipoteza o korupciji
Poglavlje 12.
VRIJEDE LI PRAVILA USPJEHA I U INDIJI?
u kojem se malo filozofira o siromaštvu
Poglavlje 13.
“BOOM-BUST” – PARE ILI ŽIVOT!
u kojem se malo čudim kako magnati mogu biti popperijanci
Poglavlje 14.
HAIDER – S USKLIČNIKOM
u kojem se pitam zašto su Europljani tako "nestrpljivi"
Poglavlje 15.
STUPNJEVI POLITIČKOG NESAVRŠENSTVA
u kojemu se iznose neki politički idealni tipovi
II. dio
O MASLINAMA, PUŠKAMA, BACILIMA, SATOVIMA, BRODOVIMA, VJETROVIMA I VJETROMETINAMA
Poglavlje 16.
DRUGA GENEZA
u kojemu se, unatoč mnogima, tvrdi da je biotehnologija OK
Poglavlje 17.
TRGOVINA LJUDSKIM ORGANIMA
u kojemu se priča o tome kamo treba ići po vlastite rezervne dijelove
Poglavlje 18.
EUROAZIJSKA KLIMA I SJEVERNJAČKA SUPERIORNOST
u kojem se govori o puškama, bacilima i čeliku
Poglavlje 19.
TEORIJA ZLATNIH LUKOVA S MASLINAMA
u kojem se piše još jedna eulogija globalizacije
Poglavlje 20.
JE LI RONALDA REAGANA I MARGARET THATCHER ZAMEO VJETAR?
u kojem se vrlo povoljno izjašnjavam u prilog Friedmanove minimalne države
Poglavlje 21.
HARRISON NIJE BIO GEORGE
u kojem se (opet) prikazuje važnost satova za orijentaciju
Poglavlje 22.
DEMOKRACIJI JE ODZVONILO
u kojem se objašnjava zašto to neki tvrde
Poglavlje 23.
KOLIKO LJUDI ZEMLJA MOŽE PODNIJETI?
u kojem se raspravlja o održivom razvoju i tragediji plebejaca
III. dio
TREĆA KULTURA – DRUGI ČIN
Poglavlje 24.
ZNANOST KAO UMJETNOST (I OBRNUTO)
u kojemu se govori o pojmu i sadržaju "treće kulture"
Poglavlje 25.
GENERACIJA X
u kojemu se govori o negdašnjoj i budućoj "zlatnoj mladeži"
Poglavlje 26.
NASLJEĐE ŠEZDESETOSME
u kojem se čudim da se o ’68 danas govori tako malo
Poglavlje 27.
JE LI SAMUILO BIO SAM?
u kojemu se objašnjava zašto su nam važni ljudi s poremećajima
Poglavlje 28.
NIKADA NISMO BILI MODERNI
u kojem se hvali Bruno Latour
Poglavlje 29.
SOKALOVA PSINA
u kojem se pitam ima li šanse da se društvenjaci osvete prirodnjacima
Poglavlje 30.
O KORISTI I ŠTETI PROŠLOSTI ZA ŽIVOT
u kojem se opisuje nekoliko odgovora na pitanje vrijedno 50.000 DEM
Poglavlje 31.
JESAM LI PRVI BRAT?
u kojem se objašnjava zašto je važan poredak rađanja u obitelji
Poglavlje 32.
SVEUČILIŠNA GRIPA
u kojem se tvrdi da je našim sveučilištima potrebno tržišno cjepivo, premda većina tvrdi da nitko nije bolestan
Poglavlje 33.
KADA NE ZNAŠ RIJEŠITI PROBLEM – SMISLI VOUCHER
u kojem se tvrdi: može ovako – može onako
Poglavlje 34.
O DRUGOM ZAKONU TERMOINFORMATIKE
u kojem se kaže da nema razloga za depresiju zbog informacijskog obilja
IV. dio
ŽARAČI, DARWINOVE LJESTVE I DIMNE ZAVJESE
Poglavlje 35.
ŽARAČ, ŽARAČ, RAJO, ŽARAČ
u kojem se govori o jednom vrlo važnom žaraču za filozofiju
Poglavlje 36.
DIMNE ZAVJESE I OGLEDALA
u kojem se kritizira "opterećenost teorija"
Poglavlje 37.
MUTNA SLIKA SVIJETA
u kojem se govori o značaju fuzzy logike
Poglavlje 38.
VIŠE PRAZNOVJERJE
u kojem se amalgam ljevičarstva u znanosti stavlja na stup srama
Poglavlje 39.
ZNANOST KAO PRAZNOVJERJE?
u kojem se čini da ima i onih koji to stvarno tvrde
Poglavlje 40.
DOKAZI I OPOVRGAVANJA
u kojem se slavi dogovaranje čak i u matematici
Poglavlje 41.
SOCIJALNA KONSTRUKCIJA ČEGA?
u kojemu kradem Hackingov naslov za jedan svoj prastari antikonstruktivistički tekst
Poglavlje 42.
O MRAVIMA I PČELAMA
u kojem se prepričava jedan sociološki udžbenik
Poglavlje 43.
O LJESTVAMA I ANIMALNOM MAGNETIZMU
u kojem se opisuju neke skrivene povijesti znanosti
Poglavlje 44.
SJENKE UMJETNE INTELIGENCIJE
u kojem se već davno tvrdilo kako će mikrotubule spasiti svijet
Poglavlje 45.
DESCARTESOVA GREŠKA
koja nastaje kada kroz mozak prođe kolac
Poglavlje 46.
EMOCIONALNA INTELIGENCIJA
u kojemu se opisuje što se događa kada se inteligencije previše namnože
Poglavlje 47.
SAGAN I NJEGOV SVIJET
u kojemu se kratko opisuje vijek čovjeka koji je o dimnim zavjesama imao što reći
Poglavlje 48.
PLATON I OSTALE FILOZOFSKE LUDOSTI
u kojem se objašnjava zašto se ne zovem Ishmael
Poglavlje 49.
POPPER I OSTALE ZNANSTVENE LUDOSTI
u kojemu se objašnjava zašto je došao kraj znanosti
Zaključak
IMA LI ZA LJUDE BUDUĆNOSTI?
Poglavlje 50.
IMA LI BUDUĆNOSTI ZA LJUDE? JOŠ JEDNOM HUXLEY PROTIV ORWELLA
u kojem se ipak odgovara da ima budućnosti za ljude
Poglavlje 51.
VJEČNO VRAĆANJE SLIČNOG
u kojem se priča o dubokom bunaru vlastite intelektualne prošlosti
STVARNO NA KRAJU: O NESRETNOJ SVIJESTI
Impresum