Zapisi iz treće kulture | Darko Polšek

PREDGOVOR

u kojemu se nažalost opravdavam za to što sam objavio knjigu

 

Pokušavam doći do istine, a ne do činjenica, i dovoljno sam star da ih znam razlikovati.
Jerzy Kosinski

 

Dva su razloga zašto autor danas ne treba pokušati ogrnuti svoje i tuđe ideje u plašt nekog sistema. Prvi je razlog to što sve umno nije zbiljsko, a sve zbiljsko nije umno. Brojne su naime ideje koje nemaju veze sa stvarnošću, a još je veće područje stvarnosti o kojemu umno možemo tek nagađati. Stoga je pokušaj da se od dostupnoga znanja napravi sustav, more geometrico demonstrata, izložen geometrijskim redom, otpočetka osuđen na propast.

Ali, reći će netko, premda je sasvim jasno da naš kategorijalni aparat nije dovoljno podešen da zahvati ili sazna sve činjenice ovoga, a pogotovo “onoga” svijeta, to ne znači da od dostupnih znanja ne treba pokušati napraviti neki red kojim bismo kaos zbivanja posložili u neki ormar pun ladica s lijepim naljepnicama. Jer što bi bilo s ljudima, s čovječanstvom, kada nitko ne bi pokušao stvoriti red? Ne ovisi li napredak naše spoznaje upravo o pokušajima stvaranja reda? Bismo li mogli živjeti u stanu, brlogu, kada bi u njemu stalno vladao nered?

Odgovor na ta pitanja, vodi me k drugom argumentu protiv sistema. Labirint može biti shematičan, ali o tome može suditi samo netko tko ga promatra odozgo, izvana ili sa strane, a ne netko tko se kroz njega kreće. Drugim riječima, sistem je možda moguć za mrtve ideje i ljude. Kada su ideje i ljudi još živi, kada o njima trebamo suditi, ili kada nam za njih treba putokaz, onda se nalazimo na čudnim šumskim putovima, ili kako to filozofi obično, pomalo s ironijom, heideggerijanski zovu Holzwege, na stranputicama, za koje ne znamo kuda će nas dovesti. U tim okolnostima stvarati sustave i sisteme nema smisla, jer će se isuviše brzo razotkriti njegove slabosti, rupe, praznine, nedosljednosti.

Ali zašto sve to pričam? Ovo je knjiga o živim, više ili manje poznatim idejama i ljudima. O idejama koje još nisu posve mrtve. Ili pak onima, koje kod nas, u ovoj sve provincijalnijoj kulturi, nikada nisu zaživjele. Unatoč tomu, čitatelju sam, čini se, dužan i dodatnu ispriku. Naime, možda je bolje ispričati se na početku, kako bih pripremio čitatelja na stranputice. I brojna znanstvena lutanja koja možda nemaju nikakvoga smisla. Ali potajno, sasvim potajno, (sada međutim, nažalost i javno) ja se nadam da ću u ovim starim zapisima, pogubljenim po raznim časopisima i novinama, spisima za koje sam i sam zaboravio da postoje (a kako bih onda smio očekivati da za njih znaju drugi), ja se nadam dakle da ću pronaći neki smisao, sistem i red, neku Arijadninu nit u labirintu, koja će mi dati novi putokaz. Zašto je moj znanstveni put bio tako eklektičan, nestrpljiv, proždrljiv, nestaložen? Zašto sam se bavio nekim idejama, knjigama i ljudima, a ne nekim drugim?

Knjigu stoga, čitatelju, možete čitati na dva načina. Prvo, kao ilustracije jednog više ili manje apstraktnog mozaika ideja i nekih znanstvenih sudbina. U tom smislu, knjiga pred Vama može imati neku propedeutičku vrijednost. Mogu Vam obećati da ćete naići na ideje za koje dosada niste čuli (jer, bilo bi doista čudno kada bi se Vaša lektira podudarala s mojom).

Ali, volio bih da je čitate na drugi način, kao intelektualni dnevnik. Čudan zahtjev, kada uzmemo u obzir da većina ideja izloženih u ovoj knjizi nije moja. Kako kompendij tuđih ideja može postati nečija autobiografija? Odgovor je jednostavan. Knjiški ljudi danas sve manje poznaju svijet. Njihov je svijet svijet knjiga. A njihova je biografija nizanje knjiga koje su čitali. Svijet koji postoji izvan knjiga, život koji provode s drugim ljudima, svijet strasti, drugih mjesta i putovanja, brzo se zaboravlja. Takvi smo mi, knjiški ljudi. Osim toga, barem za moju knjigu, nije istinita Hegelova tašta rečenica: “Sve što je u mom djelu istinito, nije moje, a što je moje – nije istinito”. U svim priloženim tekstovima vrlo je jasno što je moje a što tuđe. Oni koji su za navedene ideje i teze već čuli, moći će sami prosuditi. A oni koji nisu… valjda će imati povjerenja u autoritativnog pisca.

Međutim, ni svijet knjiga u kojem se kreću “knjiški” ljudi ne otima se lako zaboravu. Ne trebamo se stoga čuditi da čovječanstvo zaboravlja stara znanja: pa i znanstvenici zaboravljaju što su čitali i čime su se bavili prošloga ljeta. Ovo je dakle knjiga koja dijelove moga života, još jednom, poput Rađanja nacije. Kronike jednog skeptika u razdoblju tranzicije, knjige koja nije dospjela u knjižare, pokušava oteti zaboravu. Moj vjerni čitatelj to je već primijetio.

Je li to dovoljan razlog za objavljivanje knjige? Prosudite sami. Premda se još osjećam mlad, i premda će se nekome učiniti da je ovakav način pisanja autobiografije (kao uostalom i svake druge autobiografije) prilično tašt, takoreći bezobrazan, jer troši naše dragocjeno vrijeme, a ne daje konačnu sliku o piscu (stoga ni cijena ne može biti jednaka slikama tek preminulih slikara), vjerujem da je svakome bliska potreba za sređivanjem, velikim spremanjem – dopustite da upotrijebim žargon našega softwarea – widowsa i orphansa, udovica i siročića, onih dijelova, tekstova, misli i primisli, koje nisu pripadale matici naših htijenja i nada, koji nikada nisu bili “integrirani” u neku knjigu ili neko drugo središte biografije. Često je riječ o tekstovima pisanim za novac (oni koji preziru novac, lako će naći uporište kritike), ali mislim da će moji vjerni urednici, Viktor Vresnik, Željko Ivanković iz časopisa Banka, urednici Trećeg programa Hrvatskoga radija, Marko Lehpamer, Ratko Vince i beloved supruga Rajka Rusan, kao i “urednici u sjeni” Josip Hrgović i Nikola Skledar, kojima svima još jednom od srca zahvaljujem na trudu i povjerenju, rado potvrditi kako osnovni motiv mojih pisanija nije bio novac. Svi su oni znali kako mi je mnogo važniji “forum” – tj. mjesto i mogućnost da se objavljuju tekstovi kakve sam upravo želio i mogao pisati (i kako bih se danas veselio da kod nas postoji neko mjesto, neki časopis, koji će rado objavljivati duže, popularnije esejističke tekstove).

Pa ipak, ostaje pitanje zašto baš takve tekstove? Zašto sam tako marljivo bilježio svoju lektiru, umjesto da sam vrijeme trošio na “znanstvene” ili filozofski sistematičnije radove? Vjerovao sam da će me izabrana lektira voditi u nekome pravcu, kao uvod u neku knjigu ili temeljitije djelo, ali kao stari mačak i pas koji ostavlja svoje tragove po uličnim kutovima, nakon obilježavanja “svojega teritorija”, čini se da sam se uvijek klonio tih ocrtanih pravaca. Poput turista, koji je vidio i ovo, i ovo, i ono, i koji je sada nakon brojnih lutanja i fotografija, doživio potpunu amneziju, te se više ne može sjetiti što je na tim obilježenim mjestima uopće radio. Zašto je to bilo tako, to ovom knjigom i sam pokušavam doznati.

X

Sadržaj

PREDGOVOR
u kojemu se nažalost opravdavam za to što sam objavio knjigu



Poglavlje 0.
MJERE VREMENA (NOVO, NOVO, NOVO VRIJEME)
u kojem govorim o tome da (unatoč Al Qa’idi) još uvijek nije jasno kada je zapravo počelo treće tisućljeće



I. dio
BOGATSTVO NARODA

Poglavlje 1.
SPORNO ZASTUPANJE GUBITNIKA
u kojemu se priča o zamkama i koristima globalizacije

Poglavlje 2.
IMAJU LI AMERIKANCI RAZLOGA ZA STRAH OD HRVATA?
u kojem se tvrdi da nemaju

Poglavlje 3.
IMPERIJALIZAM KAO NAJVIŠI STUPANJ KAPITALIZMA?
u kojem se govori o pitanju vrijednom šest milijardi dolara

Poglavlje 4.
OD KEYNESA DO NEVIDLJIVE RUKE…
u kojem se govori o tome zašto nam je potrebno malo države

Poglavlje 5.
KOLIKO NAM JE DRŽAVE POTREBNO?
u kojem tvrdim isto što i u trećem poglavlju, samo malo drukčije

Poglavlje 6.
OSAM PRAVILA POSLOVNOG USPJEHA
u kojem se govori o onome što stoji u naslovu

Poglavlje 7.
ŠTO JE S POVJERENJEM?
u kojem se po x-ti put priča da je povjerenje vrlo korisna stvar

Poglavlje 8.
VELIKA TRANSFORMACIJA?
u kojem se malo polemizira s Karlom Polanyijem i njegovim etatizmom

Poglavlje 9.
ZNANJE, VJEROVANJE, BOGAĆENJE
u kojem se pitam koliko je obrazovanja domaćeg pučanstva potrebno za bogaćenje

Poglavlje 10.
SUKOB MOZGOVA
u kojem se nadam da će se ratovi u budućnosti voditi znanjem a ne toljagama

Poglavlje 11.
TKO JE VIKNUO “KORUPCIJA”?
u kojem se iznosi još jedna hipoteza o korupciji

Poglavlje 12.
VRIJEDE LI PRAVILA USPJEHA I U INDIJI?
u kojem se malo filozofira o siromaštvu

Poglavlje 13.
“BOOM-BUST” – PARE ILI ŽIVOT!
u kojem se malo čudim kako magnati mogu biti popperijanci

Poglavlje 14.
HAIDER – S USKLIČNIKOM
u kojem se pitam zašto su Europljani tako "nestrpljivi"

Poglavlje 15.
STUPNJEVI POLITIČKOG NESAVRŠENSTVA
u kojemu se iznose neki politički idealni tipovi



II. dio
O MASLINAMA, PUŠKAMA, BACILIMA, SATOVIMA, BRODOVIMA, VJETROVIMA I VJETROMETINAMA

Poglavlje 16.
DRUGA GENEZA
u kojemu se, unatoč mnogima, tvrdi da je biotehnologija OK

Poglavlje 17.
TRGOVINA LJUDSKIM ORGANIMA
u kojemu se priča o tome kamo treba ići po vlastite rezervne dijelove

Poglavlje 18.
EUROAZIJSKA KLIMA I SJEVERNJAČKA SUPERIORNOST
u kojem se govori o puškama, bacilima i čeliku

Poglavlje 19.
TEORIJA ZLATNIH LUKOVA S MASLINAMA
u kojem se piše još jedna eulogija globalizacije

Poglavlje 20.
JE LI RONALDA REAGANA I MARGARET THATCHER ZAMEO VJETAR?
u kojem se vrlo povoljno izjašnjavam u prilog Friedmanove minimalne države

Poglavlje 21.
HARRISON NIJE BIO GEORGE
u kojem se (opet) prikazuje važnost satova za orijentaciju

Poglavlje 22.
DEMOKRACIJI JE ODZVONILO
u kojem se objašnjava zašto to neki tvrde

Poglavlje 23.
KOLIKO LJUDI ZEMLJA MOŽE PODNIJETI?
u kojem se raspravlja o održivom razvoju i tragediji plebejaca



III. dio
TREĆA KULTURA – DRUGI ČIN

Poglavlje 24.
ZNANOST KAO UMJETNOST (I OBRNUTO)
u kojemu se govori o pojmu i sadržaju "treće kulture"

Poglavlje 25.
GENERACIJA X
u kojemu se govori o negdašnjoj i budućoj "zlatnoj mladeži"

Poglavlje 26.
NASLJEĐE ŠEZDESETOSME
u kojem se čudim da se o ’68 danas govori tako malo

Poglavlje 27.
JE LI SAMUILO BIO SAM?
u kojemu se objašnjava zašto su nam važni ljudi s poremećajima

Poglavlje 28.
NIKADA NISMO BILI MODERNI
u kojem se hvali Bruno Latour

Poglavlje 29.
SOKALOVA PSINA
u kojem se pitam ima li šanse da se društvenjaci osvete prirodnjacima

Poglavlje 30.
O KORISTI I ŠTETI PROŠLOSTI ZA ŽIVOT
u kojem se opisuje nekoliko odgovora na pitanje vrijedno 50.000 DEM

Poglavlje 31.
JESAM LI PRVI BRAT?
u kojem se objašnjava zašto je važan poredak rađanja u obitelji

Poglavlje 32.
SVEUČILIŠNA GRIPA
u kojem se tvrdi da je našim sveučilištima potrebno tržišno cjepivo, premda većina tvrdi da nitko nije bolestan

Poglavlje 33.
KADA NE ZNAŠ RIJEŠITI PROBLEM – SMISLI VOUCHER
u kojem se tvrdi: može ovako – može onako

Poglavlje 34.
O DRUGOM ZAKONU TERMOINFORMATIKE
u kojem se kaže da nema razloga za depresiju zbog informacijskog obilja



IV. dio
ŽARAČI, DARWINOVE LJESTVE I DIMNE ZAVJESE

Poglavlje 35.
ŽARAČ, ŽARAČ, RAJO, ŽARAČ
u kojem se govori o jednom vrlo važnom žaraču za filozofiju

Poglavlje 36.
DIMNE ZAVJESE I OGLEDALA
u kojem se kritizira "opterećenost teorija"

Poglavlje 37.
MUTNA SLIKA SVIJETA
u kojem se govori o značaju fuzzy logike

Poglavlje 38.
VIŠE PRAZNOVJERJE
u kojem se amalgam ljevičarstva u znanosti stavlja na stup srama

Poglavlje 39.
ZNANOST KAO PRAZNOVJERJE?
u kojem se čini da ima i onih koji to stvarno tvrde

Poglavlje 40.
DOKAZI I OPOVRGAVANJA
u kojem se slavi dogovaranje čak i u matematici

Poglavlje 41.
SOCIJALNA KONSTRUKCIJA ČEGA?
u kojemu kradem Hackingov naslov za jedan svoj prastari antikonstruktivistički tekst

Poglavlje 42.
O MRAVIMA I PČELAMA
u kojem se prepričava jedan sociološki udžbenik

Poglavlje 43.
O LJESTVAMA I ANIMALNOM MAGNETIZMU
u kojem se opisuju neke skrivene povijesti znanosti

Poglavlje 44.
SJENKE UMJETNE INTELIGENCIJE
u kojem se već davno tvrdilo kako će mikrotubule spasiti svijet

Poglavlje 45.
DESCARTESOVA GREŠKA
koja nastaje kada kroz mozak prođe kolac

Poglavlje 46.
EMOCIONALNA INTELIGENCIJA
u kojemu se opisuje što se događa kada se inteligencije previše namnože

Poglavlje 47.
SAGAN I NJEGOV SVIJET
u kojemu se kratko opisuje vijek čovjeka koji je o dimnim zavjesama imao što reći

Poglavlje 48.
PLATON I OSTALE FILOZOFSKE LUDOSTI
u kojem se objašnjava zašto se ne zovem Ishmael

Poglavlje 49.
POPPER I OSTALE ZNANSTVENE LUDOSTI
u kojemu se objašnjava zašto je došao kraj znanosti



Zaključak
IMA LI ZA LJUDE BUDUĆNOSTI?

Poglavlje 50.
IMA LI BUDUĆNOSTI ZA LJUDE? JOŠ JEDNOM HUXLEY PROTIV ORWELLA
u kojem se ipak odgovara da ima budućnosti za ljude

Poglavlje 51.
VJEČNO VRAĆANJE SLIČNOG
u kojem se priča o dubokom bunaru vlastite intelektualne prošlosti



STVARNO NA KRAJU: O NESRETNOJ SVIJESTI


Impresum