Izlaz Zagreb jug | Edo Popović
11
O STAKLASTIM OČIMA I STARIM SKROVIŠTIMA
Pognuta nad sudoperom, Vera je blago tresla cjediljku punu cvjetova bundeve. Premda nikad dosad nije jela cvijet bundeve, imala je osjećaj da će joj se to dopasti. Frigani cvjetovi bundeve. Kakav li samo okus imaju? Ako se cvjetovi bundeve mogu frigati, zašto se ne bi mogli i ružini cvjetovi, mislila je. Ili cvjetovi ljiljana, pa magnolije, onda narcisi i tulipani. Kakav bi to buket na tanjuru bio! Istresla je vlažne cvjetove na kuhinjsku krpu i promatrala kako kapljice vode sjaje na nježnim cvjetovima. Upitala se treba li ih soliti odmah ili valja čekati da se osuše. U kuharici o tome nije bilo ni riječi. To je bio problem vrijedan razmišljanja.
U tom trenutku iz spavaće sobe izbauljao je Baba. Bilo je rano poslijepodne. Baba je promrmljao nešto u prolazu i ušao u vece.
Vera se naježila.
Najprije se snažan mlaz mokraće obrušio na mirnu površinu vode u školjki. Vera je priskočila radiju na prozorskoj dasci i uključila ga, ali bilo je prekasno. Prvo govno već je bućnulo u školjku. Val gađenja zapljusnuo je Veru svom snagom i ona je drhteći sjela na stolac.
Isuse bože, držala se rukama za trbuh savlađujući mučninu.
Ne, nije Vera neka puritanka, shvatili ste to, ona samo savršeno dobro zna da je pad govna u školjku vrlo značajan pokazatelj bliskosti među ljudima. I svi ti zvukovi iz vecea, uostalom. Baba se nikad nije trudio prigušivati te zvukove pred Verom. Maskirati ih kašljem, ili nešto slično. Pravo govoreći, ni njoj nije trebalo dugo da se opusti po tom pitanju. To ide brzo među ljudima koji se vole. Što je pad jednoga običnog govna u školjku za ljude koji se vole? Ništa. Bijeli šum. Zvuk ravan kliktaju kosa, lavežu, ili zvuku kiše u lišću lipe. Umirujući zvuk koji potvrđuje prisutnost voljene osobe. I jao onima koji počnu registrirati taj zvuk, ne srcem, već ušima. Kad vam se jednom okrene želudac od bućkanja govna voljene osobe, više nema pomoći. Vrijeme je da netko počne pakirati kofere.
Savladavši mučninu, Vera je razmislila što će. Najprije je pojačala radio. Onda je bacila cvjetove bundeve u smeće. Pa je sjela i čekala da Baba izađe iz vecea.
Opa, Manu Chao, rekao je Baba zakopčavajući šlic. Što se to slavi?
Tvoj odlazak, Baba, rekla je Vera.
Moj odlazak?
Da.
Verine oči, a ne riječi, presjekle su Babu. Gledale su ga staklaste oči u kojima nije bilo ni trunke osjećaja. Samo dva precizna optička uređaja, eto kakve su bile Verine oči.
Ne idem ja nikamo, rekao je skrećući pogled u stranu.
No, u stanu više nije bilo sigurnog mjesta gdje bi Baba mogao sakriti svoj pogled. Gdje god pogledao, tamo je već skrivao pogled pred Verinim pogledom. Stara, provaljena skrovišta i stare, provaljene isprike, eto što je Babi ostalo u takvim situacijama.
Onda ću ja otići.
Iste one oči. Jebemti, to više nije šala. Baba se trudio ostati priseban.
Ne. Nitko ne mora otići.
Vera se histerično zasmijala.
E, dragi moj, tu točku davno smo prošli.
I onda opet mrtve, ukočene oči.
Koji me kurac tako gledaš?
Otkači, Baba! Pokupi svoje stvari i odi.
Sadržaj
1O strahu od povratka kući i izumiranju domaćeg piva
2
O kraljevskom čaju i internacionalnom laureatu
3
O muzikalnom upaljaču i ciganskim psima
4
O lažljivom ogledalu, Bečkim dječacima i sestri iz Reda sv. Terese Orlowske
5
O bakrenoj pčelici i ljudima s očima škarpina
6
O tome kako si je Vera umalo otfikarila prst i kako se Baba nije mogao sjetiti imena pepeljare
7
O tome zašto je Robiju muka od eks generacije
8
O kavi u limenci i vinu u tetrapaku
9
O nokautiranom boksaču, Billyju Kidu i pročitanoj kukavici
10
O tome kako je Kančeli najprije vikao a-ha! i kako je poslije susreo skretničara
11
O staklastim očima i starim skrovištima
12
O starici s umornim pudlom, alt saksofonu i očima boje friškog hematoma
13
O Alahovom poklonu, G-točki i tajfunu muškog imena
14
O pirsingu boje ultramarina i o tome što je ubio otrov za komarce
15
O izgubljenom sidru i crvenom kišobranu
16
O duhovima fotografija i srcu jazavčara
17
O prikazama u parku i lošem tajmingu
18
O sumatranskim cigarillosima, bevandi i slamnatom šeširu
19
O jednom pepelu, nevinoj gavranici i ginekološkom artu
20
O trojici zabrinutih u hladu patuljastog hrasta i stvarima koje ne prelaze preko usana
21
O dječjim imenima, zapišanim hlačama i skrivenom novčiću
22
Živjeti s nekim nije isto što i dobiti sidu
23
O anarhizmu, kešu i Velikom Bratu
24
Čuvaj se, prijatelju, plavuša u cipelama visokih potpetica, sa svežnjem krupnih novčanica u ruci
25
O nestalim upaljačima i čuvarima Crvenkapica
26
Ne tražite u Samoboru ono što se nalazi u Utrinama
27
O tome kako je završilo
28
O tome što je bilo poslije
Impresum
