Meko kao snijeg i toplo iznutra : najljepši hitovi i rariteti | Damir Radić

ČEKALA JE ZNAK

 

Došla si iz pustošnog zaleđa istočnog Mediterana
s crnim srcima iscrtanim svuda po tijelu;
herceg Ivan vidio je jedno u podnožju tvoje desne dojke
s tamnoružičastim cvijetom na vrhu.
Nisi se bavila trgovinom u svom kraju
prepunom krijumčara luksuznom robom, opijatima i
oružjem,
nego si u grad pošla
gdje su na godišnjim sajmovima putujućih trgovaca i
lokalnih obrtnika
kraljevski špijuni s tobom tihe poglede razmjenjivali.
Čekala si znak, ali nisi znala
otkuda će doći i kakav će mu biti sjaj.
Tri mušketira i D’Artgenan
Miledy su krvniku odveli
jedan je plakao
kad su joj glavu odrubili.
Primila si me u plavom salonu,
ponudila čajem i keksima
i odvela u svoje odaje.
Skakutala si po krevetu govoreći kako je udoban za
spavanje:
tako si bezazlena bila
kao da nisi Odette i ne nosiš crni korzet koji te i samu
nadražuje.
Prijateljicu si dovela,
neku malu plemkinju u tirkiznoj haljini,
ona je u toku gorućih društvenih pitanja
i priča o ženskoj emancipaciji.
Dok ju slušam razmišljam je li bliža
akciji odrubljivanja glave nagom kopenhanškom kipu
male sirene
ili seksualnom eksperimentu u troje.
Za tebe znam,
nisi uzalud uživala u zatvorenim predstavama
gdje se defloriraju slatke 12-godišnjakinje
i sasvim se mlade djevojke u bazenu ljube isprepličući
jezike.

Vidim te s dugonogom novinarkom
makedonskog prezimena,
vidim te s crnookom dizajnericom koja
vanbračno dijete ima,
vidim te s tajnicom mađarske krvi,
vidim te s plavušom iz Splita
Kuda će te odvesti tvoji noćni pohodi,
kočije kojima putuješ neće uvijek na svježe zaprege moći
računati,
revolucionari ako te prepoznaju
bolje da te se žive ne dokopaju.
Pazi na sebe,
šume su tamne, more nemirno
misli češće na mene –
tvoje preporuke u utjecajnim krugovima neće zazvučati
suvišno.

 

1998.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.