Meko kao snijeg i toplo iznutra : najljepši hitovi i rariteti | Damir Radić

LJETO U LAFAYETTEU

 

1966. bili smo na Jugu,
ja i moja sestra Marry i sestrična Jane,
ujak Josh primio nas je tog ljeta u svom ugodnom domu,
prostranoj kući s bijelim zavjesama,
na rubu Lafayettea, prema rijeci.
Došli smo odozgo sa sjevera,
Marquette, jezero Superior, država Michigan,
poslale su nas majka i tetka Lucy,
dvije udovice godinama,
da upoznamo mušku ruku i riječ.
U prvo vrijeme nije bilo lako podnijeti promjenu klime,
Marry i Jane često je hvatala mučnina,
meni je neka magla bila u glavi.
Sjećam se, ujak Josh dočekao nas je na autobusnoj stanici
u blijedoplavom cadillac karavanu
s mekim bljedoplavim sjedalima;
cesta nas je vodila kroz polja šećerne trske i plantaže pamuka,
stare naborane crnkinje stajale su uz put;
ugodne su bile sobe u koje nas je smjestila sestra pokojne ujne,
moja s prugastim madracem i malim pisaćim stolom,
i ona za Marry i Jane,
rozih zidova i s cvjetnim uzorcima na zavjesama i pokrivačima;
za okruglim stolom u blagavaonici
doručkovali smo mlijeko i maslac,
nečiji obris pojavio se na glavnim kućnim vratima,
praporasto je odjeknulo zvono;
ujak Josh je otvorio i s osmijehom rekao
opet kasniš Milly;
ušla je na tankim nogama
u kratkoj haljini od pastelnocrvene tkanine,
s mnoštvom malih pletenica što su joj krasile glavu;
ujak Josh poveo ju je hodnikom do nas,
rukom je pratila zid;
nisam htio da se primijeti,
ali pogled nisam mogao skrenuti
s te crne djevojke
što je podsjećala na štapić plastelina blago omekšan vodom.

Stajao sam naslonjen na drvo
koje se svinutim granama nadvilo nad rijeku;
jednom je rukom zadigla rub žute haljine,
drugom klizila kroz vodu;
ribe mora da su bile negdje u blizini.
Jane je rekla
što ćeš ako smočiš haljinu, Milly
bit ćeš sva prozirna;
oh ništa zato,
tko želi vidjeti, vidjet će ionako,
ili ti misliš da bih nešto trebala skrivati Jane?

Pošpricala ju je slobodnom rukom,
blago savijenih leđa,
gledajući ispod oka:
smeta li tebe ako si prozirna Jane?
Izašla je iz vode,
prošla pored mene,
još jednom se okrenula prema rijeci;
uhvatio sam je za ruku, dotaknuo zapešće,
na uho šapnuo noćas teleskopom ujaka Josha
(u svojoj sobi, na katu)
promatram nebo
.

Došla je u sivoplavoj haljini,
zaogrnuta lakom vestom;
na noćnom ormariću kraj kreveta svirao je četvrtasti radio.
Rekla je da zna za mali crni teleskop ujaka Josha,
ali da nikad nije gledala kroz njega.
Te je noći bila tiha i mirna,
u sobi je gorjelo samo svjetlo stolne lampe;
slušala je pažljivo o planetima i sazviježđima,
bila ushićena ugledavši Južni križ
i začuđena Venerinim danom duljim nego godina.
Vernon, ti ćeš sigurno na sveučilište
kad dođe vrijeme;
kad vrijeme dođe, gdje ćeš ti biti Milly?
Oh ne znam Vernon,
voljela bih otići odavde,
vidjeti svijet
i, kad bih mogla, završiti neki koledž gore na Sjeveru.

Sjedili smo na krevetu,
mislim da su svi već spavali,
ponoć je prošla,
neka je tužna sjena dotakla Millyne oči.

Uhvatili su ga dolje u močvarama,
zgrčenog, s licem punim blata izveli iz policijskog automobila,
gledali smo kako ga sprovode u zatvorsku zgradu sputanog okovima.
Upravo smo bili pojeli žute i bijele kolače u slastičarnici preko puta,
Jane, Marry i ja,
Milly je došla glavnom ulicom, iz pravca robne kuće,
ostala je bez glasa, oči su joj bile pune suza.
U danima što su slijedili sunce se sasvim približilo zemlji,
bosi smo hodali dvorištem,
sklanjali se pod trijem i dalje, u sjeverne sobe prizemlja,
spuštali rolete i nismo radili ništa.
Tek osmog dana
Milliy je prvi put u zatvoru vidjela brata,
nije joj rekao mnogo,
preko stakla ruke mu je dotakla.
Sjedokosa Elizabeth Weekly
ispričala je na suđenju
kako su ga ona i njena 17-godišnja kći
zatekle u pokušaju da razbije obiteljski sef,
kako ju je odgurnuo da je na parket pala, glavom u rub stola udarila i svijest izgubila;
mlada je Patsy rekla što se dogodilo dalje:
ona je kriknula, on joj je prišao,
jednom je rukom obavio oko vrata,
drugu joj stavio na usta;
izvadio je remen iz hlača i vezao joj ruke na leđima,
izvukao veliku svilenkastu maramu iz stražnjeg džepa
i njom joj čvrsto prekrio usta;
branitelj je pitao da li se opirala,
ona je rekla O da
i onda glasno opisala
kako ju je oborio na pod,
ne na parket, na tepih,
sudac je želio znati
jesu li njegove ruke i drugačije možda posegnule za njom
znate što mislim gospođice Weekly;
ona se malo zbunila,
u Lafayette Journalu je pisalo
da joj je rumenilo obraze prekrilo;
osuđen je na 7 godina prisilnog rada
u kaznionici Ouachita,
u močvarama istočno od onih
gdje su mu psi ušli u trag,
progonitelji ga okružili,
ruke i noge mu sputali
i lice mu u blato gurnuli.

Ponovo kraj rijeke.
Oblaci od vate na pamučnom nebu, polako dolazi vjetar.
Milly: Voljela bih živjeti u stanu
s kremastim naslonjačima u dnevnoj sobi,
malim buffetom i stolićem za radio i gramofon,
sa žutim kuhinjskim elementima
i plavim pločicama u kupaoni;
živjeti u malom stanu pored parka
sa svojom ljubavi.

Vernon: Volim tvoje želje Milly.
Milly: Volim ujaka Josha, dobrog čovjeka,
znaš da mi je sve ove godine
kao drugi otac bio?

Vernon: Moja majka kaže
nema na svijetu više takvih ljudi.

Milly: Možda se ipak nađe.
Nisi li ti jedan takav, Vernon?
Pristižu prvi jastučići sumraka, nekoliko ptica poletjelo je u daljinu, gdje se rijeka gubila iz
pogleda.
Vernon: Da li si kad bila s nekim Milly?
Milly: Pored rijeke?
Vernon: Pored rijeke, ili bilo gdje.
Milly: Kad pitaš takve stvari Vernon,
prvi moraš odgovoriti.

Vernon: Ne mogu ti pričati o tome Milly.
Milly: Reći ću ti samo ovo Vernon;
ili to radiš iz strasti, ili iz ljubavi.

Vernon: Je li iz strasti prijatnije, ljepše iz ljubavi?
Milly: Tako je to kod tebe?
Vernon: Mislim da je.
Milly: O Vernon, čini se da imaš mnogo iskustva u tome.
Vernon: Ne mnogo Milly,
možda upravo kao i ti.

Noć je pala, mjesec se uzdigao iznad rijeke, šume i polja, krijesnice titraju u tami.
Milly: Vidiš Vernon kakav je ovo svijet,
kako se stvari gledaju,
i priznat ću ti,
volim boju svoje kože,
ali volim i tvoju ako te volim,
ti bolje od mene znaš o čemu govorim,
ipak je lakše kod vas na Sjeveru,
uklet je ovaj Jug.

Vernon: Ako me voliš Milly?
Milly: O sigurna sam Vernon,
da ti to već dugo znaš.

Ljetu je došao kraj,
spremili smo svoje stvari u putne kovčege,
ujak Josh i sestra pokojne ujne odvezli su nas na autobusnu stanicu.
Milly je došla u sivoplavoj haljini,
zaogrnuta lakom vestom,
zagrlila je Jane i Jane je zagrlila nju,
Marry joj je stavila ruku na rame,
ja sam je pozvao na stranu.
Stajali smo izvan pogleda ostalih,
kraj telefonske kabine
u kojoj je neki mornar ubacivao novčiće
i pokušavao dobiti vezu;
nije bilo mnogo riječi,
ruke su nam se dotakle,
u njenim sam tamnim zrcalnim očima ugledao sebe;
položila je dlan svoje desne ruke na moje srce,
spustio sam poljubac pored njenog uha,
rukom joj dodirnuo tjeme;
pošli smo k autobusu.
Stajala je kraj ujaka Josha
i zajedno su mahali,
pogledom sam je milovao
sve dok se nije u točkicu pretvorila u daljini.
Nikad više nismo vidjeli ujaka Josha i Milly.

 

1999.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.