Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

BEZ TEŽINE I TIJELA

 

Neka lica lako otpuštamo, površinu boli u oku,
skidamo boju po boju, malaksali od tolikog gašenja.
Onima koji sporo odlaze ne vidimo oči,
nećemo se sjećati što su večerali,
o čemu su govorili sami sa sobom.
Sve smo priče završili bez njih.
Onima koji ostaju nakupit ćemo duboke,
utihnule glasove, vratit ćemo ih kući,
u puteniju napuštenost.
Čitav ćemo prostor povući za sobom
u riječi bez težine i tijela, riječi
izdašne od svog prvog značenja.
U njima tamne i zriju svi naši ostavljeni krajolici,
sva ta lijepa imenovanja nagnuta u putnike, sjene i razdaljine.
U ovome trenutku možemo samo ustati i otputovati.
Više nemamo zaliha ni za jedan drugi zaborav.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.