Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović
*
Plošna i nečitka biljka,
beskorisna kao rijedak trenutak,
nitko joj više ne pjeva, ne čita
vlažna noćna pisma. Riječi su se
rasule kao mjesečeve kuglice,
slijepa usta sanjaju vodu,
lijepa lica tamne, mjesec je pojeo
sve svoje silaske.
Više ne stanu u moj život,
ta lakoća, ta zarasla blizina,
to nizanje. Dođi, rastuži me.
Igračke su nemilosrdne,
smiješe se iznutra, rasijecaju vrijeme,
tuđe su i skupocjene.
Strpljive lončanice, nenjegovane ruke,
nezaigrane stabljike i noći i prazne zdjele,
pospremi sve.
Naplavljeno zrcalo, ožiljci prineseni
vodi, hrana nezasitnom tijelu,
takva mu je glad, zacijeljeno čekanje.
Sve su me žene uljepšale,
igrački i vremena, svega su se odrekle,
lijepe dok rastu iz svoje samoće,
moćne i mračne u odrazima,
više ne stanu u moj život.
Više me ništa ne rastužuje.
Sadržaj
SAHRANJUJEM TI KOSUPotreba
Tamo ti je sigurno
Sve ove godine
Sve je u redu
Na ušću tvoga jezika
Na povratku
S kiše se trune bolesti
Freska
Šetnja
Prah i nešto
Oblik sreće
(Ne htjeti)
Treći peron, drugi kolosijek
Tužaljka nad umrlima
Sahranjujem ti kosu
NEIZGOVORENA TIJELA
Jezik, tijela
Neodlaženja
Sanjala sam kako mi trbuh
U ruci kao u prolaznoj kući
Neizgovoreno
„Jesam li te uspavala?“
Zar je važno što te budim
Što ne izgovaraš
Bez težine i tijela
OBILJE VODE
Cijelu noć sjediš na rubu kade
Nisi se još protegnula iz buđenja
Veliko spremanje
Sličica iz djetinjstva
Prepoznavanje
Sve to
Razglednica
Razložnost
Dublje me ljubi
Uspavanka
Uspavanka II
Ovdje sam se vjenčala
Plošna i nečitka biljka
Ponestaje mi vremena
MJESTO ODVOJENOSTI
Podzemne vode
Pukotina u jeziku
Zavičaj
Mjesto koje to nije
Ne budeći te
Mjesto odvojenosti
U toj kući nitko ne živi
Preslik
Mjesto koje smo napustili
Fotografija
Uvijek o smrti
Impresum