Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

PRAH I NEŠTO

Kamo bih uopće pošla?
Dan se slaže u jednostavne namjere,
kupljeno, nakupljeno, zbrinute police,
odnekud prašina, riječi same za sebe.
Još uvijek pokušavam liječiti cvijeće,
vodom, pepelom, čarolijom,
u ozdravljenju umire nešto nedokučivo.
Sve se tvarno zgrće u središte,
nikad neću počistiti toliki nered.
Kosa, mlijeko, igračke, djevojčica na balkonu,
možda će ta riječ doći nepozvana
i umiriti sve. Blagdan, odgođeno putovanje,
doista, kamo su odletjeli svi leptiri?
Jutro, neoblikovano, potrošeno, vrijeme,
kamo sam to krenula,
jesam li imala nešto u rukama,
nešto na licu ili je to samo
leptirov prah?