Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

PREPOZNAVANJE

 

Gdje je moja kuća,
pitam čovjeka koji u mene
nastanjuje neku drugu ženu.
Tako nalik, kaže, putovanju i slučaju.
Vrtoglav u riječima,
prostor raste  i uzima nas.
Tako nalik, kaže, kao da se naginje
ubrati divlje izraslo i ničije.
Diše mi za vrat.
U obrnutom putovanju vidim
što ostaje za nama.
U kosi su ti sneni putnici,
tužni su i plaču u smanjivanju,
istrest ćeš ih u jastučnicu,
promijenit ćeš se,
u tebi nema zla i zaborava.
Presvući ću jastučnicu, uspavati putnike,
pristaju im noć i grad,
a gdje je moja kuća,
pitam ga.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.