Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović

TUŽALJKA NAD UMRLIMA

 

Putujemo preko daha, tople slutnje,
nestalnosti, ponekad lako pristajemo
u sve daljine. Spokojni smo. Smiješiš
se u snu. Tvoje lice nikada ne spava,
zato u tebi raste tama.
Grad pjeva tužaljku za umrle.
Dolaze iz napjeva kao bilo čiji dar.
Jedna je žena dugo govorila.
Tko ti je dao ljepotu i bolest,
dao ti je sve. Presadila sam noć
iz tebe u svoje cvijeće. Sad kad sve
znam o bezbolnoj vodi i smrti
koju ne moram hraniti, doći ću opet.
Lijepo mi je ovdje.
Puno mjesečine u svjetlucavim riječima
i sve to cvijeće pogrešnog imena.
Razumiješ li sad?
Samo ti želim produžiti život,
naći tu spasonosnu rečenicu
kojom ću te podići iz sna.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.