Bolest je sve uljepšala | Marijana Radmilović
*
U ruci kao u prolaznoj kući
umorni nomad skriva svoje krajobraze.
Plaši ga srh razigrane hladne svjetlosti.
Odloženo godišnje doba ima sagnjilu,
pocinčanu sjenu. Tijelo je zgrčena postelja
i ne želi više putovati.
Pripitomljene riječi nage su i napuštene,
ugibaju se nutrini u kojoj nisu važne sebi,
u kojoj ne moraju oboljeti.
Pitome ljuske, nenamjerne u svemu. Mlada žena
otvara ih kao darove.
U plodnoj, bijeloj punini njenog trbuha
raste strasna biljka. Spava, umirena, kao
strah na svome otisku, kao gonič u svojoj pustoši,
kao ljepota u samoj sebi.
U ruci, u kretnji, u zloj puti spori ležaj,
strašan kao čežnja.
Jezik je moje uplašeno tijelo.
Predugo sam ga čuvala, moći su se istrošile.
Čime ću te sada liječiti?
Sva sam vrata zatvorila, dobro sam ih zatvorila,
sipljiva sam od vlage i svjetlosti, nemoćna kao dina.
Neka tako sve ostane, jako sam umorna.
Sadržaj
SAHRANJUJEM TI KOSUPotreba
Tamo ti je sigurno
Sve ove godine
Sve je u redu
Na ušću tvoga jezika
Na povratku
S kiše se trune bolesti
Freska
Šetnja
Prah i nešto
Oblik sreće
(Ne htjeti)
Treći peron, drugi kolosijek
Tužaljka nad umrlima
Sahranjujem ti kosu
NEIZGOVORENA TIJELA
Jezik, tijela
Neodlaženja
Sanjala sam kako mi trbuh
U ruci kao u prolaznoj kući
Neizgovoreno
„Jesam li te uspavala?“
Zar je važno što te budim
Što ne izgovaraš
Bez težine i tijela
OBILJE VODE
Cijelu noć sjediš na rubu kade
Nisi se još protegnula iz buđenja
Veliko spremanje
Sličica iz djetinjstva
Prepoznavanje
Sve to
Razglednica
Razložnost
Dublje me ljubi
Uspavanka
Uspavanka II
Ovdje sam se vjenčala
Plošna i nečitka biljka
Ponestaje mi vremena
MJESTO ODVOJENOSTI
Podzemne vode
Pukotina u jeziku
Zavičaj
Mjesto koje to nije
Ne budeći te
Mjesto odvojenosti
U toj kući nitko ne živi
Preslik
Mjesto koje smo napustili
Fotografija
Uvijek o smrti
Impresum