Underground | Robert Roklicer

FATAMORGANA ŽENE

 

Pijesak je bio sivožut
A sunce nekako čudno bijelo
Usne mi suhe i ispucane
Izgladnjelo, mrtvo tijelo
Puzao sam na koljenima
Pratili me grabljivi lešinari
Ne, je nisam htio stati
Preda mnom je bio put
Oči napunjene suzama
Pijeskom i olovnim suncem
U glavi košmar žeđi i gladi
U grlu slina od vrućine
A onda oblak težak i mokar
Fatamorgana iz žuta pijeska
Pojavi se ona nevina i gola
Podari me svojim nevidljivim sjajem

Rekla mi je da se okrenem na leđa
Rekla mi je da sklopim oči
Nisam ni znao što tada dajem

Ostao sam zauvijek ležati u pijesku

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.