Underground | Robert Roklicer

SAMO SLIČNOST

 

Nakon dugo vremena ponovno smo se sreli
Kao stranci izmijenili poglede i svatko je nastavio
Svoje piće piti, kao da nas ne zanima što smo
Jedno kraj drugoga, u tihoj večeri,
Na domjenku prijatelja slikara.

Imala si crvenu haljinu koja je sezala do
Platinastih cipela, kosa ti je bila kratko
Podšišana, s pramenovima duginih boja

Imala si supruga, gospodina doktora,
Koji mi je pijan nazdravljao, jer sam ga upoznao
U periferijskoj birtiji

Imala si mene koji je kradom čeznutljivo
Gledao tvoje dotrajalo lice
Mene koji je želio priči tvome
Gospodinu doktoru, i reći mu da se goni
Tamo gdje i pripada

Imala si dijete blijedih obraza, koje je vrištalo
Jer mu je bilo dosadno
Držala si ga ljubomorno od očiju prisutnih,
Držala si ga u naručju

U jednom trenutku učini mi se da je to dijete
– Ja

U jednom trenutku dijete je bilo blijedo i ružno,
Čupavo i neraspoloženo, s mutno plavim očima,
Kakav sam i ja

U jednom trenutku učini mi se da je to dijete ja
– Ja

A onda sam sličnost svalio na previše popijenih
Čaša šampanjca, na loše vino i pivo,
Jeftine cigarete i dim, na stalni mamurluk
I gorda raspoloženja,
Na tebe i gospodina doktora, koji mi je,

Po tko zna koji put
Nazdravio

I bi mi lakše što sam takav…

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.