Četvrti svjetski rat/Drugačiji svijet je moguć! : globalni napad na život/priče iz našeg dvorišta | Dražen Šimleša

BIOTEHNOLOGIJA KAO OBLIK KONTROLE

Premda nas bivši savjetnik u WTO-u Philippe Legrain pokušava iz iskustva uvjeriti kako korporacije nemaju nikakav utjecaj na odluke te institucije te kako je “trgovina sluga, a ne gospodar vladama” (2003: 20), mnogi kritičari WTO-a i globalnih korporacija ga demantiraju. Ukoliko vlade jedino odlučuju o sporovima u WTO-u, neovisno od korporativnoga sektora iz svoje zemlje, kako to da su SAD podnijele tužbu WTO-u zbog uvoza banana u EU kada SAD nemaju niti jednu plantažu banana na svom teritoriju. Predstavnik SAD za trgovinu Robert Zoellick savjetuje se s tijelom nazvanim Industry Sector Advisory Committees u kojem većina dolazi iz korporacijskog sektora (A SEED, 2003). Također, trgovinski sporovi unutar WTO rješavaju se priznavanjem standarda koje je postavilo međunarodno tijelo “Codex Alimentarious” osnovano od UN-ovih tijela i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) početkom ’60-ih godina prošloga stoljeća. No, ističe se kako na odluke toga tijela sve više utječu korporacije kroz sudjelovanje unutar državnih predstavništava. Tako, uz predstavnike izvršne vlasti SAD-a na sastancima Codexa kao predstavnici te države sudjelovale su svih ovih godina i korporacije prehrambenoga sektora poput Nestlea, Coca Cole, Pepsi Cole, Krafta, kao i predstavnici lobističkih udruga za prehrambenu industriju (Dawkins, 1997), ali i Monsanta (FoEI, 2003). Unutar pokreta posebna se pažnja daje upravo biotehnološkim korporacijama. Razlozi su vrlo osjetljivo područje koje biotehnologija zauzima: hrana i lijekovi, priroda i ljudska tijela. Upravo preko analize biotehnoloških korporacija najjasnije možemo vidjeti što znači globalni napad na život. Stoga ćemo ovdje probati analizirati način djelovanja i politiku biotehnoloških korporacija preko tri vrste kontrole: kontrola proizvodnje hrane i lijekova, kontrola politike i nadležnih institucija te kontrola prostora i prava na izbor.