Četvrti svjetski rat/Drugačiji svijet je moguć! : globalni napad na život/priče iz našeg dvorišta | Dražen Šimleša

DONOSI LI GLOBALIZACIJA KULTURNU UNIFORMIRANOST?

 

George Ritzer (1999) se proslavio svojom tezom o mcdonaldizaciji društva. Ritzer nam je predstavio orwelovsku sadašnjost i budućnost u kojoj učinkovitost, mjerljivost, isplativost, predvidljivost i kontrola postaju temelj ne samo načina na koji spremamo i jedemo hranu, već i po kojima funkcionira društvo, načina po kojima živimo, pa i umiremo. Kao da je slušao tumačenje generalnoga direktora McDonald’sa za Singapur: “McDonald’s prodaje sistem, ne proizvod” (Urry, 2003: 57-58). Sistem se uči na Hamburger Universityju do najsitnijih detalja poput načina osmjehivanja kupcima. Dapače, to širenje uniformirane i jednolične mcdonaldizacije Ritzer u weberovskom smislu vidi kao globalni “željezni kavez” kojemu nitko i ništa neće i ne može izbjeći. Kasnije je, slijedeći sličnu nit, Benjamin Barber istaknuo dvije reprezentativne opasnosti za cijeli svijet. Jihad vs. McWorld (2001) su u varljivoj borbi, a zapravo međusobnom prožimanju, dok su žrtve civilno društvo, ljudska prava i demokracija. Dok Jihad s jedne strane traži identitet u krvi, McWorld s druge strane zahtijeva odanost cijeloga globalnoga konzumerističkog plemena. Jihad mijenja koncept slobode i prava na izbor s paranoidnim i suicidalnim ratnikom, a McWorld veselo uzgaja potrošača ispranog mozga (Debeljak, 2000). Odavno je jasno kako autarkične i sebi dovoljne, ksenofobične i zatvorene zajednice ne gledaju s odobravanjem na koncept građanina. No, Barber sada nečemu tako neprivlačnom kao nadopunu stavlja McSvijet koji također zahtijeva svojevrsnu odanost i potpunu ovisnost, te mu kao takvom ne treba građanin, već potrošač. Dakle i jedan i drugi svijet nude jednoličnost te uniformiranost življenja i razmišljanja, samo što se Jihad želi zatvoriti u male zajednice, a McWorld ima globalne pretenzije.[3] Slično zaključuje i Vandana Shiva (2001), nakon terorističkih napada na SAD ističe kako globalizacija proizvodi talibanizaciju. Ljudima koji kreiraju i provode neoliberalnu globalizaciju odgovara porast fundamentalizma i isključivosti, jer je nemoguće da se te snage ujedine u otpor globalizaciji upravo zbog svojega fundamentalizma i isključivosti. Neuspješni rat protiv terorizma usporedila je uvjerenjem kako će upotreba pesticida dovesti do smanjena štetočina. Shiva ističe kako “demokracija nije školjka, već životna krv slobodnog društva. Ona nije puki izborni ritual, već moć ljudi da oblikuju svoju sudbinu i utječu na svoje živote, politike i uvjete koji uništavaju demokratsku kontrolu: kako se njihova hrana proizvodi, kakve zdravstvene i obrazovne sisteme imaju, kako se upravlja njihovim prirodnim resursima te tko je upravljač”.

Naravno, jasno je kako su u Barberovom slučaju McWorld i mcdonaldizacija metafore, te je umjesto McDonald’sa mogla stajati i MTV, Nike, Burger King, Coca-Cola ili neka druga korporacija. Po ovom tipu mišljenja jurimo prema sve uniformiranijem načinu prehrane, odijevanja, slušanja muzike, životnih stilova i stavova prema društvu i životu, pa na kraju krajeva i prema sve uniformiranijim društvima. Ovdje treba napomenuti kako Barber ne smatra McWorld istovjetnim zapadnim demokratskim društvima, već jednim njihovim dijelom, koji postaje sve opasniji upravo za same temelje demokracije u tim društvima.[4] Mnogi se autori ne slažu s ovakvim tumačenjem posljedica globalizacije. Ističe se kako smo upravo kroz proces globalizacije u mogućnosti uživati više neko ikad u različitostima, u raznolikim životnim stilovima, te novim kulturama. Ističe se kako protivnici globalizacije često zbog slijepog straha od SAD-a ne uviđaju kako danas “Alžirci u Parizu uče Thai boxing, azijski reperi u Londonu grickaju tursku pizzu, Indijci u New Yorku uče plesati salsu, Meksikanci jedu obroke iz Tihoga oceana pripremljenje od engleskoga kuhara” (Legrain, 2003: 297). Svijet nikad nije bio bliži mogućnosti da svaka osoba kao individua izabere sama za sebe kulturni ili bilo koji drugi identitet. Ne samo da lokalne kulture i tradicija neće doći u opasnost, već će dolazak nepoznatih dobara i novih ideja obogatiti njihove mogućnosti da se izraze i prošire svoje lokalne specifičnosti i posebnosti. Time dolazimo do već spomenutoga pojma glokalizacije koji ističe mogućnost sve heterogenijeg svijeta. Kako smo naveli u uvodu, glokalizacija djeluje u suprotnom smjeru od onoga kada korporacije prilagođavaju svoje proizvode lokalnim uvjetima i vrijednostima (poput McDonald’sovoga vegetarijanskog restorana u Indiji). Glokalizacija nam daje poruku kako živimo u pluralnom svijetu gdje individue i lokalne grupe imaju visoki stupanj mogućnosti prilagodbe i inovacije. Urry (2003), na primjer, ističe da ni globalno ni lokalno ne postoje jedno bez drugoga. Budući da dolazi do miješanja kultura, stvara se plodno tlo za hibridizaciju, za hibridne identitete, dinamično miješanje kultura, od kojih svatko uzima ono što mu odgovara (Pieterse, 1995; Tomlinson:1999). Sličan koncept glokalizaciji je kreolizacija (Pieterse, 1995), no tu se radi o miješanju različitih kultura, odnosno o procesu gdje lokalna kultura izabire određene elemente iz dolazeće kulture, daje im novi smisao i značenje drugačije od prvotnog te ih kombinira s lokalnom tradicijom stvarajući potpuno novi koncept. Primjer bi mogao biti “kreolski” francuski koji se govori na Karibima, a većina Francuza iz Francuske ga ne bi razumjela (Cohen i Kennedy, 2000). Ističe se i kako “isti televizijski program znači različitu stvar različitoj publici” (Lechner i Boli, 2000: 2). Identiteti kao i druge karakteristike globalizacije postaju i transgranični. Akteri alterglobalizacijskoga pokreta, puno se više, s obzirom na zajedničke vrijednosti i stavove, identificiraju sa sličnim pripadnicima i pripadnicama toga pokreta, nego li s osobama iz, na primjer, istoga grada ili države. Vrlo je vjerojatno da će se mirovni aktivisti i aktivistkinje iz Hrvatske više poistovjetiti s mirovnim aktivistima i aktivistkinjama bilo gdje iz svijeta, nego s osobom iz Hrvatske koja odlazi na koncerte i uživa u pjesmama u Hrvatskoj popularnoga pjevača Thompsona. Budući da je došlo do “kraja nacionalnog projekta”, “globalizacija ohrabruje rast nenacionalnih obrazaca kolektivnih identiteta” (Scholte, 2000: 160). Dapače, jedna osoba može imati nekoliko identiteta – može se osjećati pripadnikom ili pripadnicom više nacija, više rasa ili seksualnih preferencija tako da danas uživamo u pluralnosti identiteta koje sami izabiremo. Frederic Jameson je takvo stanje opisao “postmodernim uvjetima gdje svatko predstavlja nekoliko grupa odjednom”, a Lothar Brock ističe kako globalizacija ohrabruje “surfanje identitetima” (Scholte: 2000: 181). Na pitanje postoji li globalna kultura, Mike Featherstone (1990) odgovara kategorički ne, ukoliko pod globalnom kulturom mislimo nešto slično kulturi nacija-država. Naravno, i dalje trebamo biti svjesni kako za veliki broj ljudi njihov naslijeđeni identitet, na primjer nacionalni ili etnički i dalje igra nezamjenjivu ulogu. Legrain (2003) ističe kako je potpuno krivo govoriti o mcdonaldizaciji kada se istovremeno otvara obilje restorana hrane etničkog i lokalnog porijekla (ne-zapadnog) u zapadnim zemljama. Ritzer pak ističe kako se radi o neusporedivim brojkama s McDonaldsovih 29.000 dućana u 121 zemlji na svijetu. Također, Legrain previđa kako McDonald’s samo na reklame godišnje potroši 1,4 milijarde dolara i zaradi preko 15 milijardi dolara, s čim se ni u snovima ne može usporediti niti jedan restoran pa niti lanac restorana etničke kuhinje.[5] Neki primjeri koje navodi Legrain zaista su smiješni. Tako ističe kako se i Hollywood čini amerikaničkijim nego što zapravo jest. Argument za to su ne-američki glumci i glumice, zvijezde, poput Penelope Cruz, Catherine Zeta-Jones, Ewana McGregora i Arnolda Schwarzenegera, koji/e spadaju u sam vrh glumačke scene. Ritzer (2004) dobro zapaža kako SAD kao najveća globalna sila ima mogućnost ponuditi ostatku svijeta baš sve što poželi. Jedan Brazil, na primjer je manje u takvoj mogućnosti. Također raste broj ljudi u svijetu kojima je američka kultura druga kultura. U svojim tumačenjima sve veće homogenizacije svijeta, Ritzer (2004) u svojoj novoj knjizi Globalization of Nothing ide čak tako daleko da tvrdi kako svjedočimo “globalizaciji ničega”. Imamo četiri tipa ničega: sve više ljudi u svijetu provodi svoje vrijeme na ne-mjestima (shoping centri, multipleksi…), uživajući u ne-stvarima (Nike, hamburgeri…), pored ne-ljudi (uniformirani prodavači i prodavačice…) i ne-uslugama (Amazon.com, bankomat…).[6]

Vrlo dobar pregled ovakvih različitih pozicija možemo izraziti i tablicom:
 

Hiperglobalisti Skeptici Transformacionalisti 
Što je novo? Globalno doba Trgovinski blokovi, slabija globalna vlast nego prije Historijski nečuveni nivoi globalne međupovezanosti
Dominantne značajke Globalni kapitalizam, globalna vlada, globalno civilno društvo Svijet manje međuovisan nego prije 1890-ih “Gusta” (intenzivna i ekstenzivna) globalizacija
Moć nacionalnih država Nestaje ili opada Ponovno osnažena ili uzdignuta Ponovno konstituirana i restrukturirana
Pogonske snage globalizacije Kapitalizam i tehnologija Države i tržišta Kombinirane snage modernosti
Struktura stratifikacije Erozija starih hijerarhija Povećana marginalizacija Juga Nova arhitektura svjetskoga poretka
Dominantni motiv McDonalds, Madonna, itd. Nacionalni interesi Transformacija političke zajednice
Konceptualizacija globalizacije Ponovno uređivanje okvira za ljudsku akciju Kao internacionalizacija i regionalizacija Ponovno uređivanje međuregionalnih odnosa i udaljenih djelovanja
Historijska putanja Globalna civilizacija Regionalni blokovi/Sukob civilizacija Neodređen: globalna integracija i fragmentacija
Zaključni argument Kraj nacije-države Internacionalizacija ovisna o pristanku i podršci države Globalizacija transformira moć država i svjetsku politiku

 

Izvor: Held et al. (1999) Global Transformations, Cambidge: Polity Press: 10.

X

Sadržaj

ČETVRTI SVJETSKI RAT
globalni napad na život



UVOD


GLOBALIZACIJA I ANTIGLOBALIZACIJA
mitovi i stvarnost

Je li globalizacija stari ili novi proces?
Je li globalizacija stvarnost ili fikcija?
Dokida li globalizacija koncept nacije-države?
Donosi li globalizacija kulturnu uniformiranost?
Donosi li globalizacija blagostanje ili novi oblik kolonijalizma?


SVIJET POD OPSADOM
Rast socijalne nepravde i siromaštva
Uništavanje okoliša i prirodnih resursa


GLOBALNI NAPADAČI
Novo sveto trojstvo: MMF, Svjetska banka i WTO
Globalne korporacije
Historijski pregled odnosa biznisa i održivog razvoja
Kako biznis tepa održivom razvoju?
Biotehnologija kao oblik kontrole
Kontrola proizvodnje hrane i lijekova
Kontrola politike i nadležnih institucija
Kontrola prostora i izbora
Patologija kao stvar principa


UMJESTO ZAKLJUČKA
Bogatstvo i siromaštvo naroda: zašto su neki tako bogati, a neki tako siromašni?



BILJEŠKE
četvrti svjetski rat



DRUGAČIJI SVIJET JE MOGUĆ!
priče iz našeg dvorišta



DRUŠTVENI POKRETI
Akteri pokreta
Pokret: razvoj kroz tri faze
Dani ponosa i slave
Zastoj i pad
Preispitivanje i konkretizacija


ALTERGLOBALIZACIJSKI POKRET
motivi, stavovi, ciljevi i dometi

Dimenzije pokreta
Kritika Albertovih četiriju dimenzija


HRVATSKA
mala zemlja za veliku pljačku

Pokret u Hrvatskoj


MALI LJUDI STVARAJU VELIKE PRIČE
Vizije i prakse organizacije društva
Od dvosjeda do prosvjeda
Alternativni ekonomski programi
Ekološki projekti


ZAKLJUČAK


BILJEŠKE
drugačiji svijet je moguć



LITERATURA


Impresum