Ekološki otisak : kako je razvoj zgazio održivost | Dražen Šimleša

5.2. KVALITETA ŽIVOTA – ISPOSTAVA HRVATSKA

 

Ne znam iznenađuje li vas to, ali UN svake godine izračunava kako imamo visok indeks ljudskog razvoja (HDI), odnosno kako je u Hrvatskoj ostvarena visoka kvaliteta života za većinu ljudi. Potrebno je istaknuti rast indeksa ljudskog razvoja za Hrvatsku od ‘90-ih naovamo. Zabilježen je pad u ratnim godinama i zbog siromašenja stanovništva kroz pretvorbu i privatizaciju te degradiranje socijalnih prava do ‘95-e, otkad imamo kontinuiran rast do današnjeg stanja.

U brojkama to izgleda tako da smo u zadnjem Izvještaju o društvenom razvoju zaslužili indeks 0,871, a u odnosu na druge države kojih u Izvještaju ima 177, nalazimo se na 45. mjestu. Vjerojatno vas ne iznenađuje što smo u drugom dijelu liste ljudski visokorazvojnih država, jer je prva liga rezervirana za one do 38. mjesta.

Od četiri kategorije koje mjerimo za pozicioniranje država po ostvarenju kvalitete života, odlični smo u kategoriji pismenosti s 23. mjestom, dobri na ljestvici životne dobi gdje smo 42., te solidni u kupovnoj moći koja nam je donijela 52. mjesto sa 16.027 dolara po glavi stanovnika. Ali u kategoriji educiranosti, odnosno stupnju upisanih u različite razine obrazovanosti smo na očajnom 74. mjestu.

Kako smo već naglasili, od 2000. godine indeks ljudskog razvoja povezuje se i sa osam Milenijskih razvojnih ciljeva u Hrvatskoj, pa pogledajmo koliko smo uspješni prema zadnjem dostupnom izvještaju (UNDP, 2006):

1. Smanjenje relativnog siromaštva

Prema studiji Svjetske banke iz 2007. godine ocjena životnog standarda pokazuje da u Hrvatskoj 11 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva, a još desetak posto je blizu te skupine. Prilično drugačije rezultate iznio je UNDP-ov ured u Hrvatskoj, koji je tu brojku stavio na oko 16,7 posto populacije u Izvještaju o ispunjenju Milenijskih ciljeva. U njihovu istraživanju Izvješće o društvenom razvoju, Hrvatska 2006 Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj, stoji kako svaka četvrta obitelj nije mogla platiti režije, a čak 17 posto djece živi u siromaštvu. Najugroženije skupine su žene, starije osobe i obitelji sa samo jednim roditeljem. Ekonomska kriza koja se iz 2009. godine prelila i u 2010. godinu te će postotke, nažalost, povećati. Početkom 2010. godine preko 500 ljudi svaki dan ostane bez posla, što je rezultiralo da u veljači te godine ukupni broj nezaposlenih bude veći od 300.000.

Sve je ozbiljniji problem u Hrvatskoj rast socijalne nejednakosti u društvu, što se ne vidi u indeksu društvenog razvoja. Gini koeficijent koji mjeri nejednakost u društvu iznosi 0,29, što je među gorim rezultatima u Europi.[64]

Tu se vidi otužno stanje centraliziranosti Hrvatske koje je politika uredila, jer u bogatstvu prije svih prednjači Zagreb, pa onda Istarska i Primorsko-goranska županija te neka područja na sjeveru zemlje. Također postoji nejednakost s obzirom na mjesto življenja, rod i spol, životnu dob, obrazovanje i ostalo. Poseban problem je socijalna isključenost – kombinirano teško stanje istovremene nezaposlenosti, siromaštva te izolacije u društvu zbog vjerske, spolne ili druge osobine (UNDP, 2006). Takve populacije, koja u sebi sadrži sve tri karakteristike, u Hrvatskoj je 9,7 posto od ukupnog stanovništva.

Pogledajmo grafikon socijalno isključenih po županijama, jer se i u njemu naziru nejednakosti u razvoju Hrvatske:

 

 

Tu se, na žalost, stječe dojam kao da živimo u najmanje dvije različite zemlje, ako ne i u više njih, jer istok i središnji dio zemlje (zanimljivo, kao u i svijetu – tamo gdje se najviše proizvodi hrana), žive neki svoj život koji kao da se s vrhova zagrebačke piramide moći ne vidi.

2. Jamstvo obrazovanja za sve

Kao što pokazuju i rezultati indeksa ljudskog razvoja, ovo je područje gdje Hrvatska bilježi najslabije rezultate. U školskoj godini 2004./2005. čak 96,2 posto djece u dobi 7-14 godina bilo je upisano u osnovnu školu, i to je jedini dio obrazovanja gdje držimo korak s društveno razvijenim svijetom. U predškolsko obrazovanje bilo je uključeno 48,4 posto djece u relevantnoj dobi, a srednju školu nije upisalo više od 15 posto djece iz pripadajuće dobne skupine. Na visokoškolske ustanove upisano je svega 42,2 posto populacije dobne skupine od 19 do 25 godina, a još je poraznija stopa završavanja studija.

Neprijateljski ili u boljem slučaju ignorantski odnos prema studentskoj borbi za besplatnim obrazovanjem u visokom školstvu pokazuje kako su političke, pa čak i akademske elite odlučile obrazovanje pretvoriti u rezervat za bogate.

3. Promicanje ravnopravnosti spolova i osnaživanje žena

Problemi većeg udjela žena u području siromaštva i nezaposlenosti, kao i sveprisutan problem nasilja u obitelji, stoje na putu ispunjenja ovog cilja. Treba priznati kako je vlada RH usvojila čitav niz strategija i zakonskih akata kojima nastoji povećati osjetljivost javnosti na nasilje u obitelji, kao i mjere kojima se ono nastoji suzbiti, premda se u stvarnosti često nasilnike presporo i ponegdje nevoljko udaljava od žrtava nasilja, da ne kažem da im se nedjelovanjem pruža institucionalna potpora.

4. Smanjenje smrtnosti novorođenčadi i djece

U Hrvatskoj je 2004. godine umrlo 245 dojenčadi, a to znači da imamo stopu smrtnosti 6,1 na tisuću rođenih. U svrhu još veće kvalitete, pored poboljšanja stanja u bolnicama koje je u mnogim mjestima ispod pristojne razine, potrebno je poraditi i na edukaciji stanovništva, posebno školske djece, o trudnoći i planiranju obitelji, jer još uvijek imamo 11,7 posto nedovoljno kontroliranih ili potpuno nekontroliranih trudnoća.

5. Poboljšanje zdravlja majki

Postoci smrtnosti žena pri porodu u Hrvatskoj već su duže vrijeme na niskim razinama. Uslijed komplikacija pri trudnoći 2002. godine umrle su četiri žene, a 2004. godine tri žene. Raste i broj preventivnih pregleda u primarnoj zdravstvenoj skrbi. Najveći broj smrtnosti žena ima uzrok u malignim oboljenjima. Zajedno s nesrećama i ozljedama, zauzimaju više od 50 posto svih uzroka.

6. Borba protiv HIV/AIDS-a, tuberkuloze i drugih bolesti

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Zagrebu je od 1985. do 2005. godine registrirano 239 slučajeva AIDSa, od čega je smrtno stradalo 127 osoba. U istom razdoblju HIV-om je zaraženo 314 osoba. Te brojke smatraju se niskim postotkom opasnosti od AIDS-a.

Stopa oboljelih od tuberkuloze u 2005. godini bila je 26 na 100.000 stanovnika, pri čemu je najveći mortalitet u starijoj dobi, što odgovara trendu u razvijenim zemljama. Hrvatska ima puno većih problema s kroničnim nezaraznim bolestima, od čega bolesti srca i krvnih žila zauzimaju više od polovice.

7. Osiguranje održivosti okoliša

U dijelu o ekološkom otisku Hrvatske vidjeli smo kako sve više smanjujemo biokapacitet naših ekosustava uz pojačani pritisak na njih. Očuvanje bogatstva bioraznolikosti nameće se kao jedno od prioritetnijih područja s obzirom na bogatstvo koje nam se skupilo. Trenutno oko 80 posto stanovništva Hrvatske dobiva vodu kroz javne vodovode, a cilj je do 2015. godine podići taj postotak na 94 posto, što je prosjek zemalja EU. Najveći problemi tiču se povećane količine komunalnog otpada i po standardima EU neadekvatna odlagališta, a u godinama koje slijede, ako se ne promijene trendovi ulaganja i razvoja, Hrvatska će imati sve više problema s osiguranjem dovoljne količine energije bez značajnijeg financijskog pritiska na stanovništvo.

8. Globalna suradnja za razvoj

Hrvatska nedovoljno aktivno sudjeluje u međunarodnim pregovorima za socijalno pravedniji i ekološki održiviji svijet. S obzirom na te trendove i način djelovanja političkih elita, promjene u smjeru održivog razvoja nije motivirao niti izbor Hrvatske kao nestalne članice Vijeća sigurnosti UN-a u listopadu 2007. godine.

Još uvijek kao veći problemi ostaju korupcija i nefunkcioniranje pravne države, te nedovoljan utjecaj medija koji nisu dio medijskih monopola i koji ne serviraju opću estradizaciju i banalizaciju svega lijepoga. Organizacija Reporteri bez granica objavila je svoj izvještaj u listopadu 2009. godine i tu je Hrvatska po slobodi medija, među 169 zemalja, svrstana na loše 78. mjesto.

Koncem 2009. godine nazadovali smo i na indeksu korupcije u odnosu na prethodnu godinu te smo s ocjenom 4,1 zauzeli 68. mjesto od ukupno 180. mjesta.

U Izvješću o ispunjenju Milenijskih ciljeva u Hrvatskoj ističe se vrlo vjerojatno ispunjenje prvog, petog, šestog, sedmog i osmog cilja, dok bi se drugi, treći i četvrti cilj mogli ispuniti uz znatnije napore i ulaganja.

 

* * *

Iz ovog poglavlja možemo izvući pitanje – problem koji nas toliko muči da je situacija krajnje naoštrena. Ako smo pozicionirani prilično loše na ljestvici educiranosti, kako ćemo za ime svega očekivati od nas istih primjenjivu i praktičnu edukaciju za održivi razvoj? I to, kako smo vidjeli na primjeru Energetske strategije i otupljivanju borbe za besplatno obrazovanje, u situaciji kada akteri na pozicijama baš i ne mare za holistički pristup održivom razvoju.

Ako značajno zaostajemo u stupnju edukacije za naprednim zemljama (da podsjetim samo na velebno 74. mjesto), javlja se pitanje imamo li mi dovoljno edukatora za održivi razvoj? Možemo reći kako bi to mogla postati “karika koja nedostaje” za uspješnu primjenu održivog razvoja u Hrvatskoj. Nedostatak edukacije uz potrebnu razinu svijesti označili smo kao najveću prepreku za održivi razvoj jer priječi aktivno rješavanje ostalih prepreka. Ako nastavimo zaostajati u povećanju sposobnosti i brojnosti educiranih osoba za održivi razvoj, moglo bi nam se dogoditi da ne iskoristimo alate za održivi razvoj koje smo u knjizi pobrojali. Iz analize ekološkog otiska i indeksa ljudskog razvoja za Hrvatsku jasno je kako možemo smanjiti pritisak i na lokalne i na globalne resurse te zadržati uvjete za kvalitetan život.

U Hrvatskoj se često koristi koncept “društva znanja”, no podaci indeksa ljudskog razvoja precizni su i pogađaju bit – upravo nam znanja i primjenjive edukacije najviše nedostaje. U situaciji potrebe educiranja i širenja svijesti za aktivan odnos prema klimatskim promjenama i potrošnji resursa, to se nameće kao jedan od većih izazova koji stoje pred nama.

 

 

BILJEŠKA

[64] Po karakteristikama Gini koeficijenta, ako društvo prijeđe 0,4 onda govorimo o društvu s izrazito neravnomjernom raspodjelom. Primjerice, Južna Afrika i Brazil imaju međukoeficijent nejednakosti 0,57, što znači da manjina u društvu prisvaja najveći dio zarade i vlasništva nad resursima. SAD s 0,41 ima najveću nejednakost od ekonomski razvijenih država, Norveška ima 0,26, a Japan 0,25.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.