Novaljski svjetlopis | Andriana Škunca

AKORDI

Ljeto se skupilo u akordima viole. Sparina se grana pod razigranim tonovima. Na prozor slijeću kos, ponekad češljugar ili vrabac.

Zvoni lišće od vrha stabla do grmova. Magličasti su obrisi sparušene bazge i lopuha. Ploča beskraja polako se nabire, drhti, rastače u lahorenju vjetra.

To dubinsko ništa iz kojeg se pojavljuje Mediteran. U modrim sjenama miruju ovce. Vrtloži se boja neba. Prašina soli spušta se s pašnjaka koji je iznova pobrstila.

Jedan prema drugom u kamenim oštricama: vjetar s mora i vjetar s planine. Rastresaju mirise metvice i smilja. Jutro se udjeva u opnu svjetla, veliku kuglu koja se sve brže otvara. Slike počinju i prestaju tragom guštera i puževe kućice.