Novaljski svjetlopis | Andriana Škunca

PRESAHLI BUNARI

Od Novalje do Škoplja, preko kamenjara i bezvodnih ogradica ponekad odjekuje zvono. Na dnu presahlih bunara skupljena je zemlja, usisava sparinu, oglasi se znakovima vremena.

U tamna usta napuštenih jama ponire blijedo, gotovo nepomično svjetlo kristala i minerala. Još od rimskog doba voda se sporim protjecanjem sljubila uz rudnike boksita što se protežu preko ugaslih odraza i strmih pa­dina, od Dabovih stana do Kustića.

Miš i krtica sastavljaju dubinu s vrhom. Podno suhozida ovce sljubljene s krajolikom.