Zeleni prah | Andriana Škunca

ZELENI PRAH

 

Zeleni prah živi je trag na stvarima i zidovima. Što dodirne, pomakne i zaštiti. Nečujna opna razapeta između živog i neživog. Kosti i kamen vezuje sa svijetom sjena. Bešumno ih razmiče.

Taloži se u otopini trava i minerala. U sasušenu lišaju na ruševini grada. Prapočetak je tvari iz kojih se razvija plodna čestica. Zametak svjetla u raslinju.

Na ostacima žbuke upijena je vječna zelen. Obnavlja se s kišama. Sunce izvlači vlati sparušene makije. Usitnjava ih i preša u šupljim stijenama. Slaže se na kori stabala i lubanjama ovaca. Raste u kosini brežuljka, škrapama, oko vijenca napukla bunara.

Žuta zelen klija na drvu prozora. Grobnim pločama, križevima, podnim daskama. Zgrušano vrijeme lijepi se za staro pokućstvo, nasukani čamac.

Ugasle boje kao lutajuće točke tonu u šaru vidokruga. Iz bjeline kamena mlada zelen prenosi otokom s jedne na drugu stranu biljeg života.

Voda u lokvama i klancima zeleni se.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.