Pisma divljem Skitu | Damir Šodan
AKTEON
gledao sam te kradom,
boginjo,
dok si se kupala.
sunce je bilo visoko
i svjetlost je nemilice
proždirala.
nakratko si odložila luk,
a jedna strelica
bila ti je nezgodno u vodu upala
i baš kad si se sagnula da je dohvatiš,
pohota moja neku je grančicu
pokrenula
i cijelo žbunje je zadrhtalo
kao usplahirena
životinja.
otad
ja nekadašnji
ljubavnik i jelen,
uzor lovac
i zasluženi plijen,
ne vrijedim više no koža
odrana tvora
ili pasja utroba.
ne vrijedim,
ali znam
da sva moja radoznalost
i požuda
nisu bili niti izdaleka
tako golemi
kao tvoja, Artemido,
božanska taština.
u današnje vrijeme,
ja bio bih Peeping Tom,
a ti kraljica browsera
koja će me mirne duše
pretvoriti u skupocjeni
virtualni pretraživač
na radost ovdašnjih
cyber-klošara.
Sadržaj
LUČKE RAPSODIJEBespuća zbiljske povijesti
Lisabon
Pismo divljem Skitu
Slavuj iz Koturaške
Endokrina lirika
Genova per noi
Glas s kauča
Egejski obzor
Akteon
Norveško drvo
U svakom slučaju
São Paulo
PREKO PUTA SPINOZINE KUĆE
Bombay Blue
Aisha Kandisha
Koki sa Brijuna
La nuit noire
Lift za gubilište
Madeira
U Šalamunovoj pjesmi
Preko puta Spinozine kuće
Niniva
Tolstoj
U primorju
Vatikanske sestine
NA BRODU LJEPOTE
Na brodu ljepote
La vida est puñetera
Goli ili mrtvi
Derrida
Herr Doktor Freud
Izložba gmazova u Čakovcu
Duende
1978.
Vrata Otranta
Naga Jolokia
Samoposluživanje u Sloboštini
Pomorska večer
CRNI MERIDIJAN
Andaluzija
Durruti 1936.
Dijete sudbine
Kako je čitao Hitler
Kreutzerova sonata
Kamčatka
Nabokov u Opatiji 1905.
Sagrada Família
Anarhija
U vlaku za Cascais
Riba umotana u jučerašnje novine
Nečujam
Impresum