Pisma divljem Skitu | Damir Šodan

BESPUĆA ZBILJSKE POVIJESTI

stao sam na loptu.
što sam drugo mogao?
(tek da znam da je nešto i u mojoj vlasti.)
poslije sam sjeo na bicikl
u Albertu Heijnu kupio južnoafričko crno
(čast N. Mandeli i H. Masekeli)
vratio se kući
na balkonu zauzeo štokrlu
sjetio se pokojne babe
i Tadije Bojkanova
sjajnog tenora
i njenog nesuđenog vagiđanta
(u selu K. u Dalmatinskoj Zagori
otprilike 1928., danas sasvim mrtvom)
ali i ovdašnjeg doktora
Nicolaesa Tulpa
s Rembrandtove slike
koji je prvi skalpelom
načinjao primate.
međutim, to je sad druga priča
koja traži dodatni okvir
i zato već gledam vatromet
dolje iznad luke
(na nebu praskavi planktoni…)
Talijani izgleda i ove godine prvi,
iako smo na Sjevernom moru,
ali nema veze
zemljopis je još samo stavka
u sitnom slogu provincijskog tiska
gdje lijepa Jele vezak veze
i jeleni silaze s tapiserija
da se napiju iz dlanova
smjernih trudbenika
dok ovdje igra
sažima svijet.
ona je omča, zalog,
harmolodija.
i ne možeš joj pobjeći.
niti u lijesu
okovanom daskama.