Pisma divljem Skitu | Damir Šodan

BOMBAY BLUE

doista smo stvarniji kad smo daleko.
sad znam na što je Charles mislio
kad je hvalio blaženstvo
u kojem se objavljuje odsutnost.

odatle mi, valjda, želja da te baš sad
kad te nema, kao ženu s bombonijere,
budim lutnjom i posipam mrvama
rijetkog tanzanijskog dragulja.

u Bollywoodu je u ovom trenutku pretpostavljam
jutro i ti se prevrćeš ispod crvenog pokrivača.
tučeš o stijenke novog života u zrcalu
s četiri strane vidljiva kao zanclus cornutus

(kihikihi) pod zelenim staklom. oko tebe Indija
stisnuta u zujavu košnicu; božanstva trče
u životinje, životinje u božanstva i zemlja isparava
iznemogla od silnih hodočašća.

ali ne čini li ti se da si poput lika koji se nikako
ne može iskrasti iz prvog dijela romana.
dok kradeš kao anđeo u Starom zavjetu
taj zrak oko sebe tako neodoljivo težak
& slan.