Pisma divljem Skitu | Damir Šodan

HERR DOKTOR FREUD

je radio mahnito
posvećujući svakodnevno
barem malo vremena
promišljanju smrti.

za objedom je tražio apsolutnu tišinu
i nazočnost cijele obitelji
za stolom.

ako bi neki od stolaca
zazjapio prazan
s čela trpeze viljuškom bi iscrtao
znak pitanja u zraku
i uputio prijekoran pogled
uvijek pokornoj Marti.

zabrinut zbog podaničke ćudi kćeri Anne,
herr doktor je i nju uputio na analizu.

poznato je i to da na duga praznična putovanja
nikad nije odlazio sa ženom
već uvijek samo s bratom.

usprkos upornom raku usne duplje
herr doktor je tamanio cigaru za cigarom
šmrčući pozamašne humke kokaina.

pritisnut tjeskobom
i strahom od ništavila
u mlađim je danima tvrdio
kako će skončati u četrdesetoj
od klijenuti srca, da bi nakon što je prevalio pedeset prvu
predosjetio da će posljednje zbogom
ipak uslijediti
tek u veljači 1918.

panično strahujući
da ne umre prije vlastitih majke i oca
ponekad bi se dovodio u stanja duboke tjeskobe
praćena neviđenom grozom
pred iščeznućem
ali i pred putovanjem
vlakom.

u doba nacističke najezde
kad ga je kći upitala
zašto se svi jednostavno ne poubijaju
i tako sami sebi skrate muke,
herr doktor je lakonski odvratio:
zato jer oni upravo to i žele!

na Jonesov, pak, upit:
da li bismo vjerovali i u anđele,
kad bismo prihvatili hipotezu
da su psihički procesi prenosivi zrakom?
herr doktor je odgovorio:
u tom slučaju vjerovali bismo
čak i u Der Liebe Gotta!

zamijetivši nesvakidašnju fizionomijsku sličnost
između jednog svog pokojnog pacijenta
i njegove još uvijek živuće sestre,
herr doktor se nakratko zanosio i idejom
o vraćanju mrtvih,
pa se stručnjaci s pravom slažu
da je njegovao u najmanju ruku
ambivalentan odnos prema vjeri.

prvi put je ostao bez svijesti
u Bremenu, 1909.
kad je u društvu Junga putovao u SAD.

nesvjestica je prema potonjem
bila izravno potaknuta njegovom
pričom o prethistorijskim truplima
iz močvara i tresetišta
koja usljed djelovanja raznih kiselina
izgube koštanu tvar, ali očuvaju
savršeno štavljenu kožu.

međutim, herr doktor je bio uvjeren
da je Jungovo bulažnjenje o leševima
ukazivalo na to da Carl Gustav
u biti podsvjesno priželjkuje
njegovu smrt!

smrt tog genija
kojemu je mama
duboko do u poodmaklu dob
tepala – moj mali zlatni Sigi!