Pisma divljem Skitu | Damir Šodan

KREUTZEROVA SONATA

uostalom
ni Kreutzer nikad nije odsvirao,
nekmoli snimio svoju sonatu,
koja doduše
nije bila niti skladana za njega,
već za mulata virtuoza
Georgea Polgreena Bridgetowera,
sina jednog Karibljanina i Poljakinje,
koji ju je naručio od Beethovena
i još onako svježu od tinte
uz ovacije izveo u Beču
potkraj svibnja 1803.,
čitajući drugi stavak direktno iz rukopisa
dok ga je maestro osobno
pratio za klavirom.

ali nedugo prije nego što je Bridgetower napustio grad
Beethoven i on žestoko su se posvađali
po svoj prilici oko neke ženske
i srditi je majstor u zadnji čas
prepravio posvetu
i Violinsku sonatu br. 9 u A-duru (op. 47)
namjesto G.P.B.-u
posvetio Rodolpheu Kreutzeru,
jednom drugom violinistu
koji je pak ostao krajnje indiferentan
prema toj velikodušnoj gesti
i tom glasovitom komadu
koji dan-danas nosi njegovo ime
i koji je Tolstoj iskoristio za naslov
svoje čuvene priče.

je li ovdje riječ o ironiji
koja se nužno javlja kada muze
makar nesvjesno prekorače vlastite ovlasti,

o dokazu o arbitrarnosti imenovanja
umjetničkog djela,

ili pak o ravnodušnosti
nekih ljudi spram vlastita imena
i mjesta u povijesti,

s ove udaljenosti
teško je reći.

izvjesno je tek to
da je stari Ludwig
u svom naputku za izvođenje
pribilježio:

Sonata scritta in uno stilo molto conzertante,
quasi come d’un conzerto!