Pisma divljem Skitu | Damir Šodan

LIFT ZA GUBILIŠTE

čelična sajla
nosi ga uvis
u limenoj konzervi
stisnutog
poput haringe.

on šuti
ozbiljan i čvrst
kao Lino Ventura
dok gleda
u nakrivo izgrebana slova
J o l e.  B u d a l a
koja ga slijede
u razini očiju
pri svakodnevnom uznesenju
od samoposluge
u prizemlju
do ulubljenog mjesta
na rasklimanom trosjedu.

i najednom
odnekud-niotkud
prolama se i ta pomisao
da je posljednji put kupio dugmad
za manžete
negdje davno
u prošlom stoljeću
prije onog službenog puta
za Bratislavu
naprasno odgođenog
jer su Rusi
u međuvremenu
upali u Čehoslovačku.

i od te spoznaje
srce mu
na putu u pete
triput snažno
odzvoni.
(kao onaj čekić
pri kraju Mahlerove Šeste
za koji je maestro htio
da zvuči moćno
poput sjekire.)

da bi tu
dizalo stalo
i on se najednom zatekao sâm
u onom
poput galaksije
zrakomračnom
prostoru:

šaht – gore
šaht – dolje

šaht – mat?
to je – dakle – to?

nema dalje.

uzalud se izgleda
i nizašta
svih onih godina borio.

zar je život bio tek šala
koju je vrag odnio?