Pisma divljem Skitu | Damir Šodan

NABOKOV U OPATIJI 1905.

entomologija, dvosupnice,
prsate brucošice, raspored sobe Gregora Samse,
neizlječiva melankolija Karla Ćelavog,
Blijeda vatra, Lo, Vera u kostimu
sa srcolikim naočalama, ružni tapeti
hotela u Montreuxu, oznojeni Solženjicin
koji bježi od buržujske raskoši…
sve to još uvijek daleko je,
jer sad su tu
hiberniraju malo
u Abbaziji
zato što je otac pred cijelom Dumom
osudio Krvavu nedjelju.
on će uskoro nazad u St. Petersburg
a oni za Wiesbaden.
ali najprije će malo iz platnenih ležaljki
gledati smušene galebove.
i more sivo i mramorno
poput kitove lešine.
teta Nathalie upravo ga uzima za ruku
i pokazuje mu neko jedro
tamo negdje u daljini
u pravcu vječne Venecije.
misli ona bit će mali slikar ili čelist,
ili nešto možda još volšebnije,
ali Humbert je već napola majstor sinestezije
i zna da sve uvijek ispadne drugačije
nego što to ruske tetke zamisle.