Pisma divljem Skitu | Damir Šodan

SÃO PAULO

pola sata ga nadlijećemo.
pod nama favele i dimnjaci
bairros s mirisom feijoade od crnog graha
dokone rezidencijalne četvrti
s ljepoticama u fio dental bikinijima
betonske avenije s razularenim korporacijama
ulične bande naoružane stingerima
transeksualci poklonici duha Oxumarea
jata prašnjave djece na bicicletama
i obavezne naljepnice
s likom Isusa
na automobilskim branicima.

ovdje se business
odvija isključivo helikopterima.
svi neboderi downtowna imaju heliporte na krovovima,
ali ako ste stranac
za njih ste tek novčanik na nogama!
– čujem glas sa susjednog sjedala
i baš u tom trenu
(dok ona diže glavu s mog ramena)
spomenem se odnekud
Bajsićevog Cendrarsa:

konačno
neke tvornice
predgrađe
mali tramvaj
žice visokog napona
ulica pretrpana ljudima
u večernjoj kupovini
plinometar
ulazimo napokon u stanicu
São Paulo
osjećam se kao da sam na kolodvoru u Nici
ili kao da silazim na Charing Crossu
u Londonu
eno svih mojih prijatelja
dobar dan
– to sam ja.