Pisma divljem Skitu | Damir Šodan

SAMOPOSLUŽIVANJE U SLOBOŠTINI*

kako da noćas ne mislim na tebe Vladimire Nazore, kad prehodah
sve ulice ovoga grada u potrazi za žaruljom od 200 watti, ali uzalud i zaludu.
zagledah se stoga u Mjesec kao alternativni izvor svjetla pa umoran
i gladan uđoh u samoposluživanje s mišlju na onu gvalju
što je vođa u odsudnom trenutku baca aveti u ždrijelo.
mora da je na sve strane svijetlilo u ono vrijeme, kad ste tako jasnim
mogli vidjeti svoj put? nemam drugog objašnjenja.
međutim tu su sad banane, mango i kiwi; ruke, noge, glave,
cijele obitelji u noćnom špeceraju; police pune muževa, kumice među avokadoima,
klinci u konzervama pelata – a ti, Gorane, što radiš tamo među dinjama!!?

vidio sam te, Vladimire, tebe usamljenog starog brontulaša bez potomstva,
kako prebireš po kotletima u zamrzivaču dok ti oči bježe među mlade, zgodne prodavače.
čuo sam kakva im sve samo glupa pitanja ne postavljaš, tipa: zna li se
tko je klao ove svinje? kakve li su sad na Dolcu cijene banana? jesi li to ti moj Anđele?
slijedio sam te kroz gomile naslagane robe, kroz tvrđave sjajnih limenki;
u vlastitoj me glavi istodobno pratio jedan od onih njihovih poslovođa u civilu.
koračali smo tako nas dvojica između dugih redova polica, protezali noge,
zamišljali u svojoj samotničkoj mašti kako guštamo u artičokama,
tamanimo smrzle torte, jer – dug je put do blagajne (i mi ga prelazimo šutke i u miru.)
ali kamo ćemo, Vladimire? za sat je fajront i zatvaraju se Konzumova vrata.
kamo večeras pokazuje tvoja zašiljena brada?
(dodirujem ti knjigu i ovaj san o našoj avanturi,
san o samoposluživanju naizgled besmislen i suvišan.)
hoćemo li ovako svu noć, do jutra pustim ulicama?
stabla slažu pasijans, sjena pada na sjenu, svjetla se gase po stanovima
i domalo ćemo obojica biti sami i hodajući sanjati
o izgubljenoj Hrvatskoj, zemlji ljubavi.
na putu do našeg nijemog mjesta obilazit će nas
plavi automobili.

hej, draga svojto, sjedobradi, usamljeni, stari, hrabri učitelju
u kakvoj-li-si-se-tek-to-ti Hrvatskoj bio zatekao kad je Haron odbio otisnuti
svoje plovilo samo da bi ti iskočio natrag na njenu zadimljenu obalu
i tu ostao, gledajući onaj čamac kako nestaje na crnim vodama Lete.

* prijevod „iz kulture u kulturu“, original: A. Ginsberg, Supermarket in California.