Pisma divljem Skitu | Damir Šodan

TOLSTOJ

se, kažu, u šumi preobratio.
jednog dana u kasno proljeće
osluškivao je neke čudne zvukove
i sjetio se koliko je samo dugo
zaboravljao Boga
i njegove radosne darove.
eto, to bi joj večeras čitao
dok se ona skida
poput oprezne mačke
(i mrzeći tvoj Martini)
misli da je veličina grudi
Kraj svijeta
s kojeg svaki put odskočiš
samo zato
da bi mu se na koncu
opet spremno vratio.
ali Tolstoj je prigrlio
jednostavan život seljaka!
a ti njene uljne, alohtone,
maslinaste noge
kao da su korjenike ozdravljenja;
dva stupa soli
s kojih uporno propovijedaš
svoju do-zla-boga trulu
teologiju oslobođenja.