Pisma divljem Skitu | Damir Šodan

U PRIMORJU

u primorju
još samo komarci
ometaju — (neću reći što).

poslje rata
uz laku glazbu s radija
Otac i Sin
bez riječi
kao da su odavno mrtvi
liče zapuštenu kuhinju.

(pod kapama od novinskog papira
na rubovima umrljanim
dodirima prstiju).

dok dolje
pod tamarisima
nasmijani ljudi
traže mjesto za kupanje.

neki stranac
čita Marka Aurelija
nožem siječe rajčicu
otvara jetrenu paštetu
i nanosi
sadržaj
na kruh.

ali Otac i Sin to ne vide.

oni vide kantu s bojom
i komad jelovine
za miješanje.

istodobno
iza dvije tri planine jedan
pas u napuštenoj koksari
sanja obećane kosti.

nešto prijesno
i bijelo
poput hostije
u čemu će se ponovno roditi

ali malo kasnije.