Krist, vino i voda | Jurica Starešinčić

KRIVA NOTA

sjedio sam na svježe obojanoj klupi
kao krist pred hitlerovim streljačkim vodom
optužen zbog židovstva i ljubavi
jednog od najvrućih dana tog ljeta
i kad je došao moj red na solažu,
kad je izdajnički orkestar
nezainteresiranih slučajnih prolaznika
na trenutak utihnuo –
odsvirao sam krivu notu.

zazvučala je kao ha umjesto ce
i ostala lebdjeti u zraku čekajući razrješenje
koje nije nikako dolazilo.
zazvučala je kao “molim vas da izađete” umjesto “marš van”
kao “možda drugi put” umjesto “ne, ne želim te viđati”
kao “oprostite” umjesto “miči mi se s puta”
kao “možda je za oboje bolje” umjesto “ne zanimaš me više”
kao “spolni organi” umjesto “kurac i pička”
kao “kako želiš” umjesto “preklinjem te da me ne ostaviš”
kao “super” umjesto “moglo je i bolje”.

kako je samo smiješno kad ponovno
gotovo čitav život kasnije
prođem pored iste klupe
gotovo zaboravivši sve riječi
gotovo zaboravivši lice
i sasvim naivno ne očekujem
da ponovno utihne grad,
a u mojim ušima zatitra
trag davno odsvirane
ali nikad razriješene note.