Krist, vino i voda | Jurica Starešinčić

OČENAŠ

poštedi me patnji, oče,
zašto da umrem kao smrtnik?
čime su zaslužili da ih iskupim?
ja nisam jedan od njih, oče,
stvarno nisam! gledaj!
slijepi progledaju kad im narednim,
bolesni ozdrave,
voda me nosi kao čvrsto tlo,
a moja riječ pretvara vodu u vino!

čime su zaslužili da ih ljubim?
možda idolopoklonstvom?
prijezirom i mržnjom?
izdajničkim poljupcima?

ti si stvorio ovaj svijet,
učinio si ih prevrtljivim i zlima,
dao im slobodu koju ne mogu kontrolirati.
greškom? ti koji ne griješiš?
ne!
tvoje igračke su ti važnije od mene.
dao si im pravo da čine zlo
a mene si poslao da ih iskupim.
mala žrtva za boga.
nedostojni sin.
izaka si spasio u zadnji tren.
smijem li se nadati sličnom?

poštedi me barem patnje, oče!
kad budem nosio teški križ,
kad me budu pljuvali i ponižavali,
kad me raspnu i napiju octom,
hoćeš li se osjećati moćno?

koliko ćeš ih još trpjeti?
koliko će te još zabavljati?
dao si im lijepu priču.
oni misle da si se žrtvovao za njih.
i dok će te obožavati,
dok će uvezivati tvoju bibliju
u krvavu kožu žrtvovane janjadi,
ti ćeš ih poštedjeti, zar ne?
a kad zaborave tvoje zakone,
kad napuste tvoje hramove?
ti bi vjerojatno rekao –
dok barem jedno moje dijete
bude poštovalo moju riječ
sve ću ih poštedjeti?

a jedino dijete koje te uvijek poštovalo
sutra će krvariti vino iz pet rana.