Krist, vino i voda | Jurica Starešinčić

PATETIKA

rekla je da ga voli!
zamisli patetike.
izgledala je tako jadno
stojeći tamo pred njim
razoružana do golotinje.
volim te – rekla je.
ha ha ha ha ha
i onda se dogodilo nešto nevjerojatno.
mislim, on je barem uvijek bio normalan,
kad ono – mora da ga je uzbudila
ta očiglednost njezine podređenosti –
on je stajao pred njom i
u njegovim hlačama je tako očigledno bio
kurac
a ona je čekala što će se dogoditi
i i i on ju je zagrlio.
valjda ni minutu kasnije je ulazio u nju.
dijelio je s njom ono sto je njegovo.
mislim, dobiti kurac za malo patetike
to stvarno nije pošteno…
zar ne?
zar ne?
zar ne?