Krist, vino i voda | Jurica Starešinčić

PONEKAD

ponekad se svjetlost ne odbija od lica
i teško je prepoznati ljude
tako da nisam siguran ni koga mrzim a koga volim

ponekad tako slijepo tražim prstima
i pokušavam prepoznati onaj dodir
koji sam toliko puta odsanjao
na toliko različitih načina
da se bojim da svi dodiri djeluju slično

ponekad postavljam pitanja i slušam
u nadi da uljezi neće shvatiti
da ne slušam odgovore
nego pokušavam prepoznati glas

ponekad pokušavam plesati u tami
uvjeren da ako ja ne vidim druge
ni oni ne vide mene
i onda kad čujem pakleni smijeh
kao da su se najednom upalila sva svjetla
vidim lica stranaca koje sam mislio da poznajem
kako upiru prstom u mene i govore:
još jedan je popizdio ha ha još jedan je popizdio!