Krist, vino i voda | Jurica Starešinčić

PRIČA

došao je, djeco, iz daleka.
bio sam malen poput vas
i sjedio na kamenu
ugrijanom suncem
na ulazu u selo
gledajući djevojke
koje su nosile vodu.

mislim da je bio visok, djeco.
iako mi je tada sve izgledalo
nekako veće i važnije.
stari su mu prilazili
sumnjičavo čekajući da čuju
što im pokušava prodati.

vi ćete, djeco, osuditi svoje djedove
kao što to djeca oduvijek čine
ali i vi biste učinili isto
da je došao među vas
propovijedati ljubav
u svijetu koji se dijeli na ovce i vukove.
i vi biste ga otjerali kamenjem i psovkama
i upozorili ga da se ne vraća.

i upamtite, djeco, kad vam bude sudio,
da ga ne vrijedi lagati.
pogledajte ga u oči i recite –
iako smo ovce
nikada se nećemo odreći zuba.
a ako ga vidite da se nadmoćno smiješka
i nudi vam oprost
u zamjenu za vašu ljubav
pljunite u lice licemjeru.
kada vaša koža bude gorila
a krv zalijevala njegove vrtove
nemojte narcisu dati zadovoljštinu
i ne molite za milost.
ne laskajte mu da je velik i moćan.

vičite i plačite, djeco,
tako jako da vam zubi polete
za slinom i dahom
ali ne padajte na koljena pred izdajnikom.

djeco draga, ja sam stara budala.
ne slušajte što pričam.
ono što ja zovem psovkom
nekom drugom je molitva
a ono što zovem udarcem
drugom je milovanje.
ono što zovem čovjekom
možda je samo programirana lutka
koja ne razmišlja
od previše tuđih riječi.