Čudnovat slučaj dr. Jekylla i g. Hydea | Robert Louis Stevenson

INCIDENT S PISMOM

 

Bilo je kasno popodne kad je gospodin Utterson stigao pred ulazna vrata kuće doktora Jekylla. Tamo ga je žurno primio batler Pool, te ga je proveo kroz kuhinjske prostorije i preko dvorišta koje je nekad bilo vrt do zdanja nenametljivo nazvanog „laboratorij“ ili (nazvanog po najvećoj prostoriji u zdanju) „dvorana za seciranje“. Doktor Jekyll ga je kupio od nasljednika jednog slavnog kirurga, a kako je sam imao više sklonosti za kemiju nego za anatomiju, uveo je u laboratorij u dnu vrta određene promjene. Odvjetnik Utterson je sad bio prvi put u tom dijelu prijateljeva doma, pa je znatiželjno promatrao zapuštenu zgradu bez prozora u prizemlju. Zurio je uokolo s neugodnim osjećajem čudnovatog ozračja dok je prolazio kroz dvoranu za seciranje koja je jednom bila prepuna ambicioznih studenata medicine, a sad je počivala u sablasnoj tišini, sa stolovima koji su bili prepuni aparata za izvođenje pokusa. Na podu su ležali razasuti sanduci i slama koja se stavlja u pakete, a kroz zamagljenu kupolu padalo je tmurno svjetlo. Na drugom kraju prostorije stube su vodile do vrata obloženih crvenim flisom. Prošavši kroz njih gospodin Utterson je naposljetku stupio u kabinet doktora Jekylla. Bila je to golema soba opremljena staklenim ormarima, namještena sa, između ostalog, zrcalom na pokretnoj osi i radnim stolom, a tri prašnjava prozora na kojima su bile željezne rešetke gledala su na ono dvorište u kojem je Utterson vrebao Hydea. U kaminu je gorjela vatra, na okviru kamina stajala je upaljena svjetiljka, jer je gusta magla počela prodirati i u kuće, a uz samo ognjište sjedio je doktor Jekyll. Izgledao je kao da je nasmrt bolestan. Nije ustao da dočeka gosta, nego mu je samo pružio hladnu ruku i pozdravio ga izmijenjenim glasom.

Čim ih je Poole napustio Utterson reče:

– No, jesi li čuo najnoviju vijest?

Liječnik se strese.

– Izvikivali su je na trgu – odgovori. – Čuo sam iz blagovaonice.

– Samo jedna napomena – reče odvjetnik. – Carew je bio moj klijent, baš kao što si to i ti, i zato bih želio znati što bih trebao učiniti. Nisi valjda bio toliko lud da si sakrio onog čovjeka?

– Uttersone, kunem ti se Bogom – zajecao je liječnik. – Kunem ti se Bogom da ga nikad više neću ni pogledati. Dajem ti časnu riječ da sam raskrstio s njim za sva vremena. Svemu je tome došao kraj. Uostalom, on ni ne želi moju pomoć. Ti ga ne poznaješ tako dobro kao ja, on je na sigurnome, sasvim je siguran, pazi što ti kažem, o njemu se nikad više neće ništa čuti.

Odvjetnik ga je slušao smrknut, nije mu se sviđao prijateljev grozničav način govora.

– Čini mi se da se ti ne bojiš za njega – reče – i za tvoje dobro nadam se da imaš pravo. Ako ga izvedu pred sud, moglo bi se i tvoje ime spominjati u javnosti.

– Ja se nipošto ne bojim za njega – odvrati Jekyll. – Imam razloga da se ne brinem za njega, ali te razloge ne mogu nikome otkriti. Ipak, ima nešto u čemu bi me ti mogao posavjetovati. Primio sam… primio sam jedno pismo, a nisam siguran trebam li ga pokazati policiji. Najradije bih ga predao tebi, Uttersone, ti ćeš pametno odvagnuti razloge, siguran sam u to, nikome ne vjerujem kao što vjerujem tebi.

– Pretpostavljam da se bojiš da bi ga to pismo moglo odati? – upita odvjetnik.

– Ne – reče doktor Jekyll. – Ne mogu tvrditi da mi je stalo do toga što će se dogoditi Hydeu. S njim sam završio zauvijek. Pribojavam se što bi se moglo dogoditi s mojim ugledom kojeg je ovaj prokleti slučaj prilično ugrozio.

Utterson promisli na trenutak; iznenadila ga je prijateljeva sebičnost, no baš je zbog te sebičnosti i osjetio olakšanje.

– Pa dobro – reče napokon. – Da vidim to pismo.

Pismo je bilo napisano čudnim, uspravnim rukopisom i potpisano s „Edward Hyde“, a u njemu je ukratko bilo navedeno da se on, njegov dobročinitelj, dr. Jekyll, kojem je on na tisuću velikodušnih gesta, vrlo dugo nedostojno uzvraćao, ne treba brinuti za njegovu sigurnost, jer on ima načina da se spasi u koji se može potpuno pouzdati. Odvjetniku se svidjelo to pismo jer je prisnost Jekylla i Hydea prikazivalo u svjetlu daleko povoljnijem nego što se mogao nadati, pa je sam sebe prekorio što je u prošlosti sumnjao u svog prijatelja.

– Imaš li kuvertu? – upitao je.

– Spalio sam je – odvratio je Jekyll – prije nego što sam promislio što radim. Ali na kuverti nije bilo poštanskog žiga. Pismo mi je bilo osobno uručeno u kuću.

– Mogu li zadržati ovo pismo i razmisliti do sutra što ću s njim? – upitao je Utterson.

– Volio bih da ti o svemu odlučuješ umjesto mene – glasio je odgovor. – Izgubio sam povjerenje u sebe.

– Dobro, razmislit ću – odvrati odvjetnik. – A sad još jedno pitanje: je li ti Hyde naredio one odredbe u oporuci za slučaj tvog nestanka?

Liječnika kao da je spopala slabost; stezao je mišiće vilice kako ne bi progovorio. Kimnuo je glavom potvrdno.

– Znao sam! – reče Utterson. – On te planirao ubiti. Izvukao si se za dlaku!

– Snašlo me ono što sam i zaslužio – svečano je odvratio liječnik. – Dobio sam lekciju, o Bože, Uttersone, kakvu sam samo lekciju dobio! Na trenutak je dlanovima pokrio lice.

Na izlasku iz kuće odvjetnik je zastao kako bi nakratko popričao s Poolem.

– Da ne zaboravim – reče – danas je netko osobno dostavio pismo. Kakav je bio čovjek koji ga je donio?

Ali Poole je bio siguran da nitko nije dostavio ništa osobno, došla je samo obična pošta.

– I to su bile samo neke okružnice – dodao je.

Ta je vijest u posjetiocu koji je upravo odlazio ponovo izazvala stare strahove. Bilo je očito da je onda ono pismo došlo kroz ulazna vrata laboratorija, moguće je, štoviše, da je pismo i napisano u onom kabinetu. Ako je to ono što se zaista dogodilo, treba ga drugačije prosuđivati, treba biti oprezniji. Dok je hodao ulicama kolporteri su stojeći uz rub nogostupa izvikivali na sav glas: Posebno izdanje! Stravično ubojstvo parlamentarnog zastupnika! Bio je to posmrtni govor s kojim će biti ispraćen jedan njegov prijatelj i klijent. Nije mogao odoljeti osjećaju stanovite neugode dok je razmišljao o tome kako bi možda dobro ime onog drugog prijatelja trebalo uvući u vrtlog skandala. Bila je to vrlo dvojbena odluka koju će ipak morati donijeti i koliko god da se po navici oslanjao na svoje prosudbe, sad je počeo priželjkivati tuđi savjet. Naravno, savjet ne može zatražiti izravno, pomislio je, ali možda bi ga mogao nekako izmamiti?

Nedugo zatim sjedio je kod kuće uz ognjište sa svojim glavnim činovnikom, gospodinom Guestom. Sjedili su svaki s jedne strane, a između njih, na dobro procijenjenoj udaljenosti od vatre, stajala je boca posebnog, starog vina koje je bilo dugo odležalo u mračnom podrumu njegove kuće. Magla je još uvijek počivala na plaštu iznad grada utonulog u tamu, a svjetiljke su svjetlucale poput kremena. Kroz dim i paru tih palih oblaka, velikim prometnim arterijama još je tekla povorka gradskog života hučeći poput orkana. Soba je bila veselo obasjana vatrom. U otvorenoj boci vina kiseline su se već davno razgradile; grimiznu boju omekšalo je vrijeme, kao što i boja u vitrajima postaje s vremenom bogatija; žar toplog jesenskog popodneva u vinogradima na brežuljcima bio je spreman izliti se iz boce i raspršiti londonsku maglu. S vremenom se odvjetnikova krutost smekšala. Ni pred kim nije čuvao manje tajni nego pred gospodinom Guestom, a nije uvijek bio siguran da baš čuva tajne onako čvrsto kao što je priželjkivao. Guest je često zbog posla odlazio u kuću Henryja Jekylla, poznavao je Poolea, i najvjerojatnije je znao da je gospodin Hyde liječnikov dobar prijatelj. Guest je mogao i sam izvesti neke zaključke o tom prijateljstvu – pa zašto onda ne bi smio vidjeti i pismo koje daje odgovore na pitanja koja je Guest možda imao? I ono najvažnije; s obzirom na to da je Guest bio sjajan poznavalac vještačenja rukopisa, vjerojatno je da bi i on sam smatrao pokazivanje pisma korakom koji je prirodan i odraz dobrih namjera. Osim toga, Guest, pravni činovnik, bio je razuman čovjek i nije baš vjerojatno da bi pročitao ovako neobičan dokument, bez da izrekne neku primjedbu na kojoj bi u budućnosti odvjetnik Utterson mogao temeljiti svoje postupke.

– Baš je žalosno to što se dogodilo Sir Danversu – reče Utterson.

– Jest, gospodine. Taj je slučaj ozbiljno uznemirio javnost – odvratio je Guest. – Onaj čovjek je, naravno, lud.

– Volio bih čuti vaše mišljenje o tome – reče Utterson. – Imam ovdje jedan dokument koji je on napisao svojom rukom. Ovo neka ostane među nama, jer ne znam što bih s tim učinio. Ima u tome nečeg što je, u najboljem slučaju, izopačeno. No, ovo je nešto baš po vašem ukusu: vlastoručno pismo ubojice.

Guestove oči su bljesnule, odmah je sjeo i počeo sa strašću proučavati rukopis.

– Ne, gospodine – rekao je. – On nije lud, ali ovo je doista neobičan rukopis.

– Čovjek koji je napisao pismo je čudak u svakom pogledu – doda odvjetnik.

Baš u tom trenutku uđe sluga noseći neko pisamce.

– Je li to pisamce od doktora Jekylla, gospodine – upitao je činovnik. – Mislim da prepoznajem rukopis. Je li to, gospodine, privatna poruka?

– To je samo poziv na večeru. Zašto pitate? Biste li ga željeli pogledati?

– Samo na trenutak. Zahvaljujem vam se, gospodine.

Činovnik je položio dva lista papira jedan do drugoga, te je temeljito usporedio njihova obilježja.

– Hvala vam, gospodine – reče naposljetku i vrati oba lista papira odvjetniku. – Ti su rukopisi vrlo zanimljivi.

Nastala je stanka tijekom koje se Utterson borio sam sa sobom.

– Zašto ste uspoređivali ta dva pisma, Guest? – upitao je odjednom.

– Pa, gospodine – odvrati činovnik – među njima postoji prilično neobična sličnost. Ta su dva rukopisa po mnogo čemu istovjetna, samo što su slova drukčije nagnuta.

– Zbilja čudno – reče Utterson.

– Doista je to, kako vi kažete, zbilja čudno – odvrati Guest.

– Znate, ja o ovome ne bih nikome pričao – reče gospodar.

– Ne, gospodine – zausti činovnik. – Shvaćam situaciju.

Ali čim je odvjetnik Utterson te večeri ostao sam, zaključao je pisamce u trezor u kojem je otada ostalo pohranjeno. „Što bi to trebalo značiti?“ pomislio je. „Da je Henry Jekyll krivotvorio rukopis za ubojicu?“

I krv mu se sledi u žilama.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.