Jazz, afrička vuna | Milko Valent

4.

danas osjećam blagi nemir.
u međunožju neuroza puna ideja.
pjena mora provocira koralje
i sve moje proklete nedostupnosti.
želim li danas izaći u grad
i provjeriti jesu li ljudi
još uvijek nepismeni i suhi?
zašto ne?! pa ja sam prividna
crna ikona.
nitko se neće usuditi
dodirnuti autizam moje crvene alge.
ali zar ću i u nedjelju sama
pripremati večernji orgazam?
na mojem blijedom licu
s nekoliko crnih madeža,
golim okom vidi se
moja nedodirljiva soba.
jednog dana
pretvorit ću je u pećnicu
i svečano gledati smrt.
u vlastitoj sobi
oči su značajna ogledala.