Jazz, afrička vuna | Milko Valent

1.

 

ne želim biti zagonetan
ali većina živi iluzorno
jede neuku rižu bez soli,
ne sluša jazz, uopće ne sluša glazbu.
čuje samo virtualno ništa u prolazu.
možda sam nepravedan, možda je to
samo tlapnja o svjetini,
mana s neba bez muzičke podloge.
budim se, čovjek je u meni
i već je mrak.
u pustinji sunce brzo zalazi.
tama hladi srce, tuga se
zgušnjava u led dostojan besmisla.
misterij muke zbiva se bez buke.
zlo je lako, neumorna paučina u dušama.
nema tako banalnih stihova
koji bi opisali bezbrižnost zla.
živci su konji pred slomom.
tko može usporiti život?
kontrolirati smrt bez ikakve nježnosti

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.