Jazz, afrička vuna | Milko Valent

1.

 

noć punog mjeseca
ljeto, terasa, gipke vizije mlijeka
mali predah istine bez smisla
sjedimo na velikoj crvenoj pjesmi
ona priča o velesajmu krhkosti
na kraju kaže
bezbrižni ljudi nestaju u grobljima.
ali mi smo dugino pleme
premazani smo svim bojama