Jazz, afrička vuna | Milko Valent

1.

prije spavanja
ili izlaska u grad
što je katkada jedno te isto
na kapke stavim
dvije srebrne kapi autizma.
to je moj jedini ukras
za umirenje, jedina higijena,
kozmetička obrana
od sebe i drugih
koji prebrzo zaključuju.
mudra sam: znam da bolovi
nikada ne stare,
a kapljice ipak pomažu.
tako ljudima posvećujem
svoj program šutnje,
svakodnevnu gradnju koralja
bez posebne dozvole
za korištenje
morskog prostranstva.
rad na crno
zabavlja u meni osjećaj
za lepršavi ali uredni anarhizam.
ali ljudi se ne čude.
kao da je tupost
sastavni dio njihova smijeha.
zar tako prikrivaju patnju?
prpošna površina
suši njihove moguće suze
brzinom neonskih reklama.