Jazz, afrička vuna | Milko Valent

1.

svakome se može desiti
sumračno stanje.
to je dobro za psihijatre.
oni žive od sumraka i za sumrak.
od pomrčine do pomrčine
na suncu pišu knjige o tome.
svakome se može desiti, velim.
tako postoji muškarac
koji je došao u srijedu.
donio je knjige i tikvice.
narušio je intimu
tvrdih crnih koralja.
svašta sam rekla
tom gradskom kauboju.
ljuta sam, govorili su
moji amaro-podočnjaci.
nisam se htjela igrati.
ja sam koralj i bavim se
ljubavlju prema sebi.
rekla sam mu:
idi i ne griješi više.
u njegovim očima
blijedožutu tikvicu
prekrio je začuđeni mjesec.
znala sam,
s vremenom će se i on
naviknuti na pomrčinu.
shvatit će da koralji
nisu komunikativni i da
rijetko odlaze u samoposluživanje.
kruh, drogu i ljubav za sebe
nalaze u sebi.