Tihi alati | Milko Valent

KRHOTINE

sve stane u nekoliko odlomaka
nepostojeće cjeline

naglo klonem i pobjesnim od te spoznaje,
u dlanovima mi bride sve strane svijeta.
jednim zamahom stvorim prozirnost
velikog spremanja bez ironije.
ruše se knjige, papiri, memorije i tvrdi diskovi.
na podu je poplava beskorisnog cvrkuta.
vrijeme je za svjetlo i tihe alate

želje ispunjavam u snu
gradim nebodere koje nije moguće srušiti.
švedski stolovi svijaju se od doručka do
doručka prepuni žena koje nisam stigao
upoznati u intimnoj krvi.
na njihovim plohama sve jače sjaji ples
tamne raznobojne polarne svjetlosti.
uzalud se borim s naglim propadanjem,
znam da se u zadnjem snu neću probuditi

mala pustinja u klepsidri
popisuje neizbrojivu bezvrijednu imovinu.
staklom zarobljeni pijesak
znoji se od muke ponavljanja.
kad istječe dan i noć
u svakoj krhotini vidiš svoje sjeme
sastavljeno od bijele zebnje i brzih zrna

zrna stoje na uspravnim spravama
s kojih se cijedi svjetlost
tamna usta gladnih i slijepih gutaju njihov sjaj.
moja aktivna ljepota
moli tu krunicu unedogled.

hoće li je oploditi?

sve stane u nekoliko krhotina
čak i upala mjehura i mokraćnih cijevi.
u sceni bola nasilne bakterije odgovorno
razaraju uretru rasklimanom motornom pilom.
sestro, donesi mi još jednu čašicu antibiotika.
slutim da ipak ima lijeka za poeziju
koja će nas dostojno ispratiti u bogato ništa
u svijet bez bolnih psihofizičkih ukrasa
u nirvanu, u nirvanu

sve stane u nekoliko kutijica

u dućanu kupujem duboko besmislene
namirnice i razgovaram s drhtavom susjedom.
teško hodajući od starosti kaže mi
da zna da joj je ponekad bilo jako lijepo
ali da se ne može sjetiti niti jedne takve slike.
sjeća se samo nemoćnih roditelja
sprovoda zadnjeg muža
nekoliko zaljubljenih golubova
zrake sunca na ormaru
rasporeda prostorija u kući djetinjstva
jednog nedjeljnog ručka
dva ili tri politička događaja
u proteklih devedeset i šest godina
i jednog veselog izleta na obližnju planinu
gdje je u vlažnoj paprati izgubila nešto.
ali što?
gleda me blagim pogledom na odlasku
i pita zar je to doista sve
i je li to vrijedilo polarne svjetlosti
u koju će se uskoro pretvoriti

sve stane u nekoliko krhotina

i one će brzo nestati