Golmanu, lovcu i šumaru | Tvrtko Vuković
ISPOVIJED
Posjekao sam plodove. Usadio muku.
Zaželio glazbu soka da mi poteče preko usana.
Apsolutnog sam praznomara razorio
I u trenutku je zablistala rosa i sunce je
Porumenjelo od stida i zemlja se smilovala
Dajući mi da se napijem njene prašnjave
Guste crnine. Tada sam nestao kao janje ispod
Ruke a svijet se raspričao. Na asfaltu bolničke piste
Meč je završio prije službenog kraja.
To na što si mislio bilo je užasno
Neosobno tijelo neke slabunjave žene.
Vidio sam tu sliku kada je svila
Spuzla s ruba postelje i bez
Šušnja odletjela u aut.
Sine svih mojih utakmica tebe ću u duboku vodu.
Sadržaj
USTVARI VOLIO SAM SAMO NOGOMETdelirij
Povijest
Bog-šumar, majstor smrti
Zavođenje
Oko jelena
Konji od zlata
Odlučujući jedanaesterac
Prsa od zlata
Na bijeloj postelji
Utezi bijelog jednoroga
Kartografija
Ispovijed
Razglednica
Raspadanje
Sjenovita prosjeka
Vrijeme veprova
Nježnost
Piknik uz jezero
Trosjed
Moj zeleni jezik
Posljednje obraćanje
Carski rez
Rastanak
Učenje
Djevojka od zemlje
Buncanje
ŠUMA, LOPTA, PUŠKA
logoreja
Šuma
Lopta
Puška
U SJENI TELEVIZIJSKOG TABLETIĆA
drugi pogled
Ravnodušnost
Očeva kuća
Pjesma o golmanu
Sretna obitelj
Fotografija I.
Fotografija II.
Fotografija III.
Fotografija IV.
U šumarovu uredu
Šumar kod kuće
Zeleni rokovnici
Ispod perina
Ideologija jelena
Jelen nije poklekao
Nema me u svemiru
Impresum