Golmanu, lovcu i šumaru | Tvrtko Vuković
ZAVOĐENJE
Velika bijela tijela imala su nagomilane žlijezde
Pod pazuhom iskrile im krijesnice akumulatora
Iako rast nije mogao biti spriječen, iako jelen
Nije napustio šumu jasno se vidjelo nebo i na
Njemu strašan anđeo beskrili i bezoki mutant
Boga. Zaveo sam mladu djevojku nerođenu
Još. Već tada nije mogla vidjeti noseće žene
Jer bi povratila cvijeće i zemlju iz koje je raslo.
O, kako sam bio ohol i grub kada bi me
Voljela svojim tankim rukama od grabovih šiba.
Imala je običaj plesti predivo, čitati uz garavi
Fenjer i istovremeno biti iskreno skrhana
Ljubavnim jadom. A mene je obuzimao strah
Od bujanja tkiva i glasan urlik životinje
Ispred beznadna televizora budio bi me noću
U grozi i vodi do koljena. Jeo bih tada sredinu
Kruha da ublažim kašalj. Hodao bih kao sumanut
Sobom gore-dolje. Riječi koje sam ponavljao
U sebi bile su nepatvoreni pop.
Sadržaj
USTVARI VOLIO SAM SAMO NOGOMETdelirij
Povijest
Bog-šumar, majstor smrti
Zavođenje
Oko jelena
Konji od zlata
Odlučujući jedanaesterac
Prsa od zlata
Na bijeloj postelji
Utezi bijelog jednoroga
Kartografija
Ispovijed
Razglednica
Raspadanje
Sjenovita prosjeka
Vrijeme veprova
Nježnost
Piknik uz jezero
Trosjed
Moj zeleni jezik
Posljednje obraćanje
Carski rez
Rastanak
Učenje
Djevojka od zemlje
Buncanje
ŠUMA, LOPTA, PUŠKA
logoreja
Šuma
Lopta
Puška
U SJENI TELEVIZIJSKOG TABLETIĆA
drugi pogled
Ravnodušnost
Očeva kuća
Pjesma o golmanu
Sretna obitelj
Fotografija I.
Fotografija II.
Fotografija III.
Fotografija IV.
U šumarovu uredu
Šumar kod kuće
Zeleni rokovnici
Ispod perina
Ideologija jelena
Jelen nije poklekao
Nema me u svemiru
Impresum