Iščekivanje | Darija Žilić

IŠČEKIVANJE

 

U jednokrevetnoj sobi malog hotela u Bonnu nema telefona. Samo aparat za pripremanje kave ili čaja, velika tuš-kabina i kofer, koji nije ni otvarala. Prije nekoliko sati organizatori njezina boravka u Sjevernoj Vestfaliji smjestili su je u taj hotel jer je već ujutro morala putovati. U četiri sata mora se probuditi kako bi stigla na vrijeme na bonnski aerodrom. U Bonnu je bila prvi put i provela je ondje samo nekoliko sati u šetnji ulicama, bila je i na opernoj predstavi. Vlasnik malog hotela poklonio joj je kartu Bonna, pa se nekako snalazila. Imala je i red vožnje željeznica i autobusa koji voze do aerodroma. No ipak pitala se kako će ujutro pronaći Bahnhof, udaljen desetak minuta hoda od hotela. Telefona nema, mobitel ne prima nikakve pozive. Odlučuje jutro dočekati budna. Iz kofera je izvadila četkicu za zube i novu majicu. Nakon tuširanja sjela je na krevet, rastvorila kartu grada i prstom povlačila linije, tražeći mjesto odredišta. Na recepciji hotela nije bilo nikoga, kroz prozor mogla je čuti vikanje pijanih mladića koji se zabavljaju. Što ako ujutro budu pijani ljudi na ulici? Prijateljica joj je prije odlaska u Njemačku rekla da se na ulicama gradova često mogu vidjeti prosjaci pa i narkomani. Je li ona pretjerivala? Mirta je odlučila ne misliti na to. Pokušala je čitati poeziju bosanskog pjesnika, ali je brzo odustala. Sjetila se ujaka kojem je jučer operirano plućno krilo, sjetila se katedrale u Kölnu i zanimljiva čovjeka. Mislit će o njemu, o toj kratkoj zanesenosti. Do kraja jutra valjda će se rastvoriti to snatrenje. Uzela je mobitel, uključila alarm za buđenje u četiri sata. Za svaki slučaj. Kad je dolazila u Njemačku, s tog aerodroma noću spustila se u taksi. Taksist je bio iz Iraka. Pitala ga je kako je sada s emigrantima. On je slegnuo ramenima, rekao da nije loše i onda joj je pokazao kroz prozor automobila veliku katedralu. Kako je lijepa!, rekla je Mirta. Sutra ću je vidjeti izbliza.

Dok je premetala mirisne vrećice s čajem, zapitala se što će biti ako ne nađe taksi u rano jutro. Ipak, pospremila je kartu grada, legla je na krevet i odlučila barem dva sata ležati. Alarm će je probuditi. Operna predstava koju je te večeri pogledala bila je ekspresionistička – dekadencija malograđanstva, prizori opatice u seksualnoj ekstazi, čak i kastriranje.

Ručala je odličnu musaku u turskom restoranu. Vrećica čaja ostala je na stolu. Kad je alarm napokon zazvonio, ona je već bila spremna. Uzela je kofer, spustila se stepenicama i otvorila vrata. Kofer na kotačićima je drndao iza nje. No odmah je ugledala djevojku sa slušalicama i pitala je za Bahnhof. Mirta nije mogla vjerovati kada je djevojka rekla da ide upravo tamo. Njih dvije hodale su desetak minuta po pustom gradu. Papiri lete po Bonnu, ostaci subotnjih zabava. Moto ovogodišnjeg Beethoven festivala bio je: Snažna volja. Mirta je znala da se snažna volja, vjera u sebe zaista isplatila i da će bez ikakvih problema doći do aerodroma.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.