Pleši, Modesty, pleši | Darija Žilić

ZA DOROTHY W.

Dorothy W, u mračnom jezeru leže tvoji
dnevnici, kao mali otoci isplivaju nekad.
Zapisi o zelenoj boji, čaju, šećeru i šumi
iznova me začude.

(Hoj, zapjevam i ja odu romantizmu, i sej
helou bardu koji ljubuje s Kublaj kanom)

U dugim noćima susrećem vraga koji me
prati i zavodi kao curu iz pastorale. Jedro
tijelo blijedi, i krpam komade mesa koji
padaju, dok se ljubim.

(Na svježim vratovima zaspali su naši muškarci,
a otoci su puni zmija i djece bez ruku)

Dorothy, zavidim ti na blagosti
koju posve krivo dopisuješ Prirodi.